SRĐ

- 195 —

malo drukčije". —E, dakako: u objema se i oblik i suština kose s logikom, i obje su, pored toga, pripukla istina. Sto sve potvrđuje moju ideju (velim moju, jer u nu vjerujem), da je logika vrlo korisno sredstvo, izumleno od čovjeka za praktične svrhe, kako n. pr. za ješu, piće i stjecane novaca; ama netom so tiče osjećaja, tad ova tobože gvozdena postava, na koju smo mi boginu logiku napeli, prsne kako mjehur od sapuna, a ponosni kip prometne se praznom utvarom. I,judi ubrajaju metaflziku među znanosti; Schopenhauer je ubraja među umjetnosti, a ja je brojim među osjećaje. Opazio sam, da otkad su judi u životinskoj evoluciji postali ono što su, biva: razumna bića, iznijeli su silu sve oprečnijeh teorija, da kakogod uhvate i rastumače tu blaženu metafiziku. Iznijeli su ih i iznijeće ih još. Do sada nije ih ni jedna zadovolila. Hoće li ih zadovoUti koja u buđućnosti? Stani, i poslušaj što ti srce govori: — Ne! reći ćeš odmah, nepromišjeno, ali oblo i uvjereno: Ne! — To je s toga, jer metafizika nije znanost, već osjećaj. To je s toga, jer metafizika ne da empirički potvrditi. Misao nije napokon no empirizam. Udubi se malo u anatomsko i fiziološko postane misli, pa ćeš mi umjet odgovoriti. Htjeti pak uhvatiti nešto izvan fizike (кб što je metafizika) flzičnijem sredstvom (кб što je misao), to bi od prilike bilo sve jedno, kao da hoću u šake stisnuti sliku, što mi zrcalo dava. Ele, metafizika je osjećaj. I }ubav je osjećaj. Osjećaji se pak ne daju tumačiti: oni se prosto osjećaju. Njihovo je postojahe samo po sebi već potvrda nihova postojana. O kakvom opisu, o kakvoj definiciji, tu ne može da bude govora. Svaki nazovi-opis i svaka nazovi-definicija nije drugo no gradacija osjećaja. Mogao bi ih prikladno uporediti krugu, što ga voda pravi, kad se u hu baci kamičak. Jedna je sila, koja je prvi krug prouzročila, a ovaj opet drugi, a ovaj treći i t. d. Ti su razni krugovi, u konkretnom slučaju, razni stepeni prvotne sile, a u prenesenom smislu naše definicije i naši opisi osjećaja nijesu no razni stepeni jednog te istog osjećaja, koji se u pojedinijem judima drukeije pojav]uje, i koji — uprav za to jer je osjećaj — ne da se definovati. Istiještimo još ožetije to pitane: — Eubav nije napokon drugo no vjerozakon, apologetika. I metafizika je vjerozakon,