SRĐ

— 202 —

63 а Turke gdi oćute s nazijemi sab]ami, kako ruj požute i klasje na slami, 90 ter se tač prid Turci rastječu Blaćane, jakino prid vuei ovce raspršane, ter s tvojom državom trudiš se boleći, vukovom i lavom pri zubijeh stojeći, da se Lovtin boli i grozno uzdiše, 95 zlosrdo gdi toli rasap te pedipše. Ti ćeš znat naj boje, kotorski narode, ke k tebi nevoje u raspu prihode, nesrećna er tuga slijedi te i prati, gospodar i sluga da jednako zlo pati; 100 a tvoj trud er takoj, čuj, da znaš, Kotore, oružje ribarskoj pomoć te ne more. Ili spim iZi bdim, kroz toj se ja boju, u raspu gdi vidim tu tvoju nevoju, naj liše gdi predaš, a ne mož poćinut, 105 gdi svakčas pogledaš, kada ćeš poginut; ter po vas bio danak, ni po svu tmastu noć ne može tih sanalc na oči tvoje doć, zlosrđje gdi takoj od vukov i od lava vaskolik kotar tvoj do mira skončava. 110 Ter ti se ja boju, kotorski puče moj, državu da tvoju ne strađaš i grad tvoj, 64 er vidim Kotor grad ponižen zadosti, da o koncu visi sad s velikom žalosti, od straha ter preda i javi i speći, 115 gdi sabju pogleda nad glavom viseći; a Turci govore, gdi treptiš i predaš: „„Bre, komo(?) Kotore, ako se ne pridaš, a istočni lav prijeti, da te će zaklati i noktim razdrijeti i u rasap poslati, 120 da od tvoga imena meu svijem narodi vjekušta spomena svijetu prohodi."'*< Još reče Orlača: »Nečesni Kotore, tvoj se trud bez plača ponavjat ne more, 91 prid Turci] priturzi. 93 trudiš se] truđisi. 96 pedipše] peđiepxe. 118 komo(?)] кошо, moglo bi se iitati korno, a vala da i kosno.