SRĐ

С РЂ ШSRĐ

NIRVANA.

Eterno nebo guta u plave praznine Bajnih svjetova alemove ždrake, Koje u igri zanosnijeh šara Jeđine mute mučaljivim l'jetom Tajinstvenu tišinu vaseljene. Oko u bezdan tone, Dok miso, brleć jezivoj po stazi Što joj tirjanska nametnula čeznja, Sreano striže k nedoglednom smjeru Neumornijem krilima. U jazu, što odasvuda joj z'jeva, U tmini, što odasvuda je kruži, Bez kraja puta i bez tračka luci, Sustati nigda. Kad prenapete sile ljudskog uma U svemirne daljine volja šikne, Zasebnost njina prostorom se gubi I ko se erte porednice stope, Bezkonačnijem razvlačene sižom, U jednu tačku, Tako s' i one splinu Te razbor vrstan razabrat ih nije Ni vožd im biti. I gle' odjednom lutajuće misli, Slomljenih krila, U mrklu maglu nesv'jesti se sori! —