SRĐ

MURTALOA SLUCAJ.

421

isti mah, робе ga zanimati taj topot, ti krnji razgovori, te stade zamišljati obličja prolaznika i nagađati njihove misli. Ni takom djetinjarijom odavna se nije zabavljao, ali njegova odavno sputana mašta, ta živa duševna moć, koja hoće da radi, ote se nenadno i uze maha. Jedan glas pod prozorom reče ljutito: „Еј da mi ga je . . — Murtal se nasmija i dopuni. .Ščepati, pa pod noge, je li? A zašto bolan?" — Drugi, staraćki krezub, reče : — „Kažem ti, da nije nikakva žena ! Jes lepa, ali.. ." — Murtal dopuni: „Ali je nevaljala ! A ti si star, moj brajko, pa to ne praštaš." — U tome Murtal ugleda vrh od šubare, koja otplovi ispred prozora. Onaj pod šubarom reče za sebe: „Imala je opština pravo što te istera!" — A kad se odmače, ču se ovaj nastavak: „Bio čovek činovnik, gospodin, a sad je fukara, kao i ja!" — Murtal reee: „Bogme je ovaj visok!" 1 zamisli ga crna, koštunjava, sa krupnim zubima, sa sjekirom o mišici! Još bi što nagadao o prolazniku, ali u taj mah pojavi se žut polucilinder, koji otplovi protivnim pravcem. Murtal veselo reče: „Na moju dušu, ovo će biti taj istjerani općinski činovnik, čijoj se nesreći raduje onaj crni sa sjekirom". Tako je i dalje Murtalova mašta od onog, što nazre i načuje, hvatala stihije, od kojih je sastavljala cjeline — male svakidašnje romane. To da se desi čovjeku, koji nikad nije uzimao na um ljude drukčije nego kao „ekonomske jedinke", koji je prezirao svaki „nestvaran" rad ! Usred te rabote Murtalova mašta uoči nješto čudnovato, onamo na kraju horizonta, nješto visoko, šiljasto, što se poče klanjati prema ulici! Murtal budan, svjestan, razabrao bi odmah, da je ono jablan, čiji vrh povija vjetar; ali Murtalovoj mašti, koja se razigrala, kad je cijelo ostalo biće bilo na ivici jave i sna, prividje se, dajeono redovni večernji „sufemoni-majstor", koji poklonima javlja da nastaje sve veća tišina, da je vrijeme, da se ulice očiste od naroda! Murtal je sa zadovoljstvom osjećao, da na svaki poklon „ceremonijara" zbilja nastaje sve veća tišina, i da sve rjeđi bivaju prolaznici. Onom čudnom „logikom", koja vlada u nama ne samo za vrijeme sna, nego često i pi'ije njegova početka, po kojoj nalazimo da su svakojake matanije prirodne i istinite, Murtalu se činilo da je to naj običnija pojava, na