SRĐ

BOŽIĆ U RAČIŠćlM.

775

Kad je sveštenik posvetio, onda ti nestane iz nebuha božićnoga pijenja, a svi će mladenci iz crkve, te ti ojednom nastane oko ognja božićno kolo, koje se vodi naoposum i čast se podaje božićnoj vatri skakanjem i t. d. Ovako traje ta slava se redovnik pričesti, a onda će ti svi u crkvu, da se pomole dokle rođenomu djetiću u jaslima. Iza inise nastane cestitanje i cjelivanje, a svaki prihvati pomalo božićne svete vatre, da je nosi kući i da se na njoj ispece prva božićna zaoblica — rani božićni rucak. To je sretna prađjedovska vatra, koja se još na Sinjemu moru pomalja nakon dugih vijekova — još se u nas pomalja, da joj se divimo, a na našoj Rujani nestalo je odavna, ugasila se i ne svijetli Božiću ni Svjatovodu, ali je zato uzdržao uspomenu na gorama Vidovicama i Sutvidima. U Grrimanijevoj povelji piše, kad su došli Račišćani na 0. Korculu, a u Morosini-a piše, da im je dopušteno da dođu, te im k tomu opredijeljuje mjesto gdje će se nastaniti i koliko će svaka muška glava primiti zemlje. Piše kao da su došli iz Primorja god. 1672., a to tvrdi i jedno posebno pismo, rasprava i pomirbe selom Pupnatom. Pupnaćani kažu u njekomu spisu da su Račišćani došli god. 1672. i da im je udijeljeno trideset opera (gonjal — vrit ili motika). To tvrde i druge povlastice, da su Racišćani došli iz Primorja god. 1672., a to ispred zuluma osmanlijskoga. Još neke povelje kažu da su došli pod okrilje krilatoga Lava iza Kanđijskoga rata. Iz pisma se ne razabire, koji bi bili prvi, ali predaja hoće da su to bili Matići i da su se ispred gusara naselili u naj gornjemu dijelu sela, a ne kao sada uz more. Svakako, regbi da nijesu bili zapadnoga obreda, jer slave krsno ime po staromu običaju, biva Lelekovići i Jugići Mitrovdan trinaest dana kasnije od katolika, a Druškovići zbor Sv. lvana Krstitelja, što se ne slavi u katolika. Ova je slava sutri dan po Bogojavljenju. Unkovići i Jurišići slave Vodokršće kao da je Božić, a tako ne svetkuju katolički Božić. Po ovomu izgleda da su bili istočnoga obreda, pa su poslije pristali uz rimsku crkvu, kaonuti pod mletačkom vladom po onoj staroj: — cujus regio, ejus et religio.