SRĐ

ОЦЈЕНЕ И ПРИКАЗИ. —

OCJENE I PRIKAZI.

285

životu, naći ćemo malo ne potpunu jednakost kod jednih i drugih u običajima, u življenju, u mišljenju, u jeziku, skoro u svemu. Isto takav duh vlada i ostalim dijelom dubrovaeke okoline, kao i Primorjem. Taj se]jak nešto je osobito pred drugima. Sacuvao je, istina, sve tradicije cjelokupnog nam seljaštva, ali mu je ipak gospodske republike duh dao zasebno obilježje. Divan je taj dubrovacki seljak u cijeloj svojoj pojavi! Kad s tobom zbori, ponosno drži glavu, dok mu iz usta teče kao med čista rijec našeg jezika. Ono sokolovo oko na rumenom, bijelom licu, ono čisto i uredno odijelo naj dražih boja, na pristalom stasu, uz bistar um i skladno držanje, pobuđuje osobite simpat.ije. Ne će ti istina kod kuće za živu glavu napustiti svojih obićaja, al kad dođe u grad, zna se ipak snaći u napretku moderne kulture. Sadržaj Dominkovićevih slika je slijedeći: I. Knjiga u dubrovačkog seljaka. (mješte predgovora). II. Jedno veče pri ognju. III. Naši Amerikanci. IV. Đedovo. V. Negromanat. U predgovoru govori nam, kako dubrovački seljak rado čita i što naj rađe čita. U prvoj slici opisuje nam seosko ognjište i ugodno sijelo oko njega, a u drugoj, naj duljoj, pokazuje nam krvavu ranu, mahnitu čeznju za Amerikom. U „Đedovo" povijeda nam o seoskom sudu, a u zadnjoj iznosi pučko praznovjerje o oluji. U ove četiri slike dikcijom lakog pučkog pripovijedanja napisane, dao nam je krasan prilog pučkoj književnosti. S nasladom sam pročitao tu knjižicu, napisanu iz naroda za narod. Pisac ima ujedno poučnu tendenciju. Iznoseći s pohvalom seljačke kreposti, ne sakriva ni njegove mane i poroke, praznovjerja i prerasude, da mane kori a sujevjerja razbija. Ko Ijubi lijepu knjigu, ne će se pokajati ako je dobavi. A. A.