SRĐ

GIZDELINI RIMSKI ZA HORACIJEVA DOBA 935

Horac se bavi pretežno, a da ne rečemo istljucivo, udatim matronama, da pokaže, kako je njiliovo nemoralno ponašanje, njihova razvratnost vodila društvo stalnoj propasti. Nego, bez ikakova obzira otkriva poroke i zločine i najuglednijih matrona, a ne govori nam ni riječi o svim onim sredstvima, te su gizdelini upotrebljavali, da dođu do svoje svrhe. Poznato je, da je i najprostija hetera zahtijevala ustrajnosti i postojanosti u dokazima ljubavi a to su još većma zahtijevale plemenite matrone. Nego, ako nam o tome nije Horac ostavio ni riječi, napisao je cijelu knjigu već često puta spomenuti Ovidije. Budući ta knjiga napisana u Horacijevo doba, možemo slobodno zaključiti da se i na to doba odnose pravila i napuci, opomene i preporuke, te pjesnik podaje onima, koji stupaju za prvi put na bojno polje zabranjene ljubavi. Osobito zgodna mjesta, gdje će gizdelin razviti svu svoju djelatnost bijahu javna šetališta i hramovi. Bogoslužbene svečanosti, osobito one božice lzde, prave orgije u potpunom smislu riječi, pružahu gizdelinima najviše prilike da raspletu svoje mreže i ulove ovu ili onu krasoticu. Ali, od svih mjesta zgodnih za tako ugodan lov, najprikiadnije je bilo kazalište i ciikus. Zene svake dobi, svakog stališa kao pomamne hrljahu bilo u kazalište, bilo u cirkus, da gledaju i da budu vidjene; da motre rane gladijatora i da budu ranjene od milovidnih mladića; da iza lepeze sakriju svoje lice na gnusobe kojega glumca i da se dadu nagovoriti da izdadu svojega supruga. Taj je lov, ma kako ugodan, bio sa jednoga pogleda težak, što u onom prevelikom broju ljepotica izbor nije bio laka stvar. A izbor pak nije visio toliko u uzajamnoj simpatiji, koliko o mjestu sjedalice. Gdje tiska bijaše veća, tu bijaše i mjesto povoljnije, a lov stalniji. Grizdelin ili upravijaše rijee odabranici svojoj, ili još govoraše nježnim pogledima svojili zaljubljenih očiju. Da svrati na sebe njezinu pozornost, hvaljaše pri utrkama one konje, koji su njoj najviše bili dragi; pleskaše onomu glumcu, za koga se ona najviše zauzimaše; sjedaše, kad ona sjedaše, a bijaše na nogama, kad ona ustajaše. Ako je koji gledalac sa gornjega stepena svojim nogama udarao u njezina leđa, znao ga je oštro ukoriti; ako joj je na odijelu bilo zrnce praha ili vlatak slame, odmah bi očistio; ako joj stolac ne bijaše udobno postavljen,