SRĐ

PRIPOVIJETKA O DJEVOJCI BEZ RUKA

979

je zavede. Ona mu se jednom opirala i otimala, a držala dijete u rukama, te dijete ispalo i ostalo mrtvo, a kaštelan svalio na nju svu krivinu. Kralj naredi da se Olivu metne u jednu skrinju i baci u more. Plovila je tako dugo vremena i došla u neki gradić, gdje je neka gospođa uzme k sebi. U tom gradieu zavoli je neki „kaštelan", ali ga ona ne htjela. On, da joj se osveti, podmetne joj u kamaru srebren pehar i objedi je, da ga je ukrala. Stoga naredi gospođa da se opet zatvori u skrinju i baci u more. U skrinji se moljaše Oliva bogorodici („divi prisvetoj") da joj ruke povrati. Zaspala. Probudila se,a ruke narasle. Mimo skrinju prođe „brod kralja od Kastilje", mornari izvadiše skrinju iz mora, u njoj nađoše Olivu, odvedoše je kralju od Kastilje, a on je zavoli i zadrži. Kad mu umre žena, oženi se Olivom, čemu majka bješe jako protivna. Kralj se zarati sa „kraljem od Navare" i pođe na vojsku, a Oliva ostane u blagoslovijenu stanju, te rodi sina ljepšeg od zvijezde Danice. Ode glasnik da to javi kralju. Idući pored manastira, gdje bijaše mati kraljeva, javi joj, a ona ga opije, zamijeni pismo, u koje napiše, da je bolje, da Oliva ni nije rodila, jerbo da je dijete zgrčeno, ružno i dr. Kralj pročita pismo i odgovori, da čuvaju i 01i\ru i dijete, pa kakvo je da je. Glasnik se i pri povratku svrati u majke, a ona ga opet opije, i izmijeni pismo, u kom stajaše, nek Olivu skupa sa djetetom spale. Kad otvore pismo, „barunu" bješe žao Olivu, te spali neku grješnicu sa rođenim djetetom, a Olivu zatvori u skrinju i baci u more. Kralj se povrati sa vojne, vidi što bi, napane na manastir i upali ga, te u njem izgori i majka. Oliva gladna sa djetetom plovljaše i stigne u Rim, gdje je nađu dvije starice polumrtvu sa djetetom u skrinji i odve !u je k sebi. Tako potraje 3 godine, dok kralj žaljaše za Olivom i za spaljenom materom. Ode u Rim k papi, da izmoli oproštenje. Rimski car naredi mu svečan priček, a starice kazale Olivi ko će da dođe u Rim. Na dan dolaska obuče Oliva svoga sina kraljevski, izvede ga, pokaže mu hodočasnika i reče mu : „Ovo je otac tvoj", a sutii dmi uputi ga ka kralju i nauči ga što co mu reći. Sin pođe, iziđe pred kralja, koji bijaše sa carem i reče mu, da ga je majka poslala i kazala, da mu je on pravi otac, a da je on jedini mu sin. Kralj se začudi na to, te pošlje je-