SRĐ

994

СРЂ. — SRĐ.

Carminum conditor migravit ех hac mortali statione anno setatis suse sexagesimo secundo ALra vero vulgaris M D XXXVIIII" i „Damjani Benessse Pasclialis Filii Patritii Ragusini de Morte Christi Libri decem autographi. Obiit Poeta An[no] se[ re] v[ulgaris] 1539. setatis 62. Collegii Ragusini S. J." Od spjeva sacuvano je preko 8300 stihova, a konac desetoga pjevanja (od prilike 200 stihova) manjka. Ovaj Damo Benešić priredio je izđanje djela „Silii Italici opus de secundo bello Punico" (Lugduni 1514) i u njemu štampao dvije svoje poslanice Ivanu Bapt. Sodorini a i u knjizi „De natura coelestium spiritum" fra Đorđa Dobretića (Benignus) nalaze se dva njegova epigrama. I. V. 5. Sciuot S. Francesca Saueria ođ Druscbe Iesusoue Apostola od Indija upisan od oza Josefa Massei od iste druscbe. Isgouoren po G. D. Mihu de pollo kanoniku Dubrouackomu godiscta 1682. Rkp. iz konca XVII v. Ima 338 1., te je u cjelini sacuvan. Pred natpisnim listom je zapis „Vechie Bena di Bona", ispisan istom rukom, kojom i cio rukopis.

I. V. 6. Dragomirov osmoglasnik. Sacuvano 208 lista, rkp. je pisan lijepim ustavom na pergameni, crnim mastilom i kinovarotn. Sudeći po obliku pismena K, Ж i 3 ovaj kodeks srp.hrv. redakcije je besporno iz davne starine, u naj manju ruku nastao je prvih decenija četrnaestoga vijeka. Nazvasmo ga Dragomirovim, jer se kao njegov vlasnik u novije doba pominje (1. 3) pop Dragomir. Osmoglasnik je gotovo potpunce sačuvan, tek su mu konačne molitve na potonjim tetradama djelomično istrgnute. Na prvoj strani je latinska zabilješka „Liber Odarum, vel Hymnorum ab octo tonis Greece Octoechus, Slavice Osmoglasnik", koju je, sudeći po pismu, napisao F. M. Appendini.