SRĐ

СРЂ. — SRĐ.

su se dakle ovi kolonisti iselili prije XV. vijeka, oni bi zacijelo barem donekle u pogledu tijeh i sličnijeh pojava ili zadržali ono, kako je prije bilo, ili bi stvar dalje razvili, ali na svoj način, a ne bi izvršili baš sve one iste promjene, koje su se izvršile u domovini tečajem XIV. vijeka. To naročito spominjem za to, što se zna — kako ćemo vidjeti — da je Slavena bilo u ovijem krajevima u Italiji još i XIII.ga vijeka ! Jedino što bi se moglo donekle s jezične strane spomenuti kako argumenat za to, da su ovi kolonisti prešli još u ranije doba, to je, što u njihovu govoru nema turskih riječi, 4 pa bi se moglo kazati, da su ostavili domovinu prije turskoga vremena; ali to dokazuje uprav samo to, da su naši kolonisti prebjegli iz kraja, gdje nijesu još ili gdje su samo od malo godina gospodovali Turci, tako da nijesu imali prilike da preuzmu u svoj govor turske riječi što su se od kraja XV. vijeka počele u sve većemu broju uvlačiti u naš jezik. Sjetimo se našega Dubrovnika! Dubrovnik je za 350 godina bio na ivici turske carevine i u vrlo uskim svezama š njom, pa koliko je turskih riječi prihvatio dubrovački govor? Sto dakle u govoru našijeh kolonista nema turskijeh riječi, to nikako ne dokazuje, da su oni morali prijeći u Italiju prije druge polovine XV. vijeka; time je dakle dosta sigurno određeno vrijeme njihova prelaženja. Ali to opet ne znači, da su svi u j e d a n p u t prešli! naprotiv, prof. J. Aranza pokazao je u Jagićevu Arhivu (u XIV. knjizi na str. 79-80), da su i u prvoj polovici XVI. vijeka ljudi bježali iz Dalmacije u Italiju ; tu se doista spominje Marka (jakinski kraj) i Pulja a ne spominje Molise, ali kako je odmah do njega Pulja, tako je lako moguće, da su bježali i u Molise ; a osim toga mi imamo pismena svjedočanstva samo za vrlo mali dio naroda, što se je pred Turcima razbježao ! Pa opet ne treba ni to vjerovati, da su naši bjegunci odmah zauzeli, odnosno osnovali sva ona mjesta, u kojima još dandanas žive ili za koja se zna, da su u njima nekad živjeli Slaveni, već se može lako promisliti, da su se malo pomalo u novoj domovini umnožili i raseljavali. Svakako u tome je po4 Ja sara čuo samo duhan u Kruču, i to od staraca, koji su tvrdili, da nijesu naučili te rijeoi od putnika, što su k njima dolazili; ali baš ta riječ ne dokazuje ništa, jer običaj, da se puši duhan, počeo se je širiti u Evropi tek oko sredine XVI. vijeka a između Turaka 1ek pooetkom XVIII. vijeka.