SRĐ

244

СРЂ — SRĐ.

1860. đalo svoju ostavku. Viktor Emanuel na to pozove Cavour-a, te mu dade nalog da sastavi novo ministarstvo, u kojemu naj viđeniji članovi bijahu Cavour. Fanti i Mamiani. Internacijonalne su se veze bile za Pjemonat međutim u toliko popraivle, što se Engleska i Francuska dogovoriše da će upotrebiti svako sredstvo, e da se za srednju Italiju priznade nacelo od non intervento (neumiješanje), tako da je srednjotalijanskim pokrajinama bilo obezbijeđeno pravo, da same odluče o svojoj sudbini. Kad je Cavour to doznao, javi odmah svim sardinskim poslanicima na evropskim dvorovima, daje, budući odgoden na neodređeno vrijeme evropski kongres, jedini nacin za riješenje talijanskog pitanja to, da se odmah ujedine Emilijske pokrajine i Toskana s Pjemontom. Ove promjene u Italiji bijahu u prilog i Napoleonovoj politici. Kad je naime Napoleon primirjem od Villafranca prekinuo ratovanje, zatraži od sarđinske vlade neznatnu ratnu novčanu naknadu, a da ni jednom rijeci ne spomene da se ustupi Nizza i Savoja, ma da je to bilo ugovoreno na sastanku u Plombieres-u. Na tu ga umjerenost natjera strah od evropske diplomacije, koja bi se svakako bila oprla teritorijalnom povećanju Francuske. S druge strane uviđao ie, da ne može zahtijevati od Pjemonta da se doslovno drži ugovora od Plombieres-a, kad je on prvi bio pogazio taj ugovor. Francusko javno mnijenje naprotiv zahtijevaše da se ustupe Nizza i Savoja kao naknada za ogromne žrtve učinjene od Francuske na korist Italije. Spajanje srednje Italije s Pjemontom dovede pitanje u drugi stadij, jer je tako Pjemonat dobivao više nego je u Plombieres-u bilo predviđeno. Kako Napoleonu ne bijaše moguće da zapriječi spojenje srednje Italije s Pjemontom, držaše opravdanim svoj zahtjev da se ustupi Nizza i Savoja, što mogaše pred evropskom diplomacijom prikazati ne kao posljedicu svojega sretnoga ratovanja u Italiji, već kao političku nuždu, nametnutu Francuskoj od jakog kraljevstva, koje je stvoreno na njezinim granicama. I đok otvoreno govoraše, da će se oprijeti aneksiji, dajbudi za Toskanu, pisaše potajno Viktoru Emanuelu, da će ga u svemu podupirati, ako mu obezbjedi Nizzu i Savoju. U istom smislu bijaše pisao Thonvenel, novi ministar vanjskih posala, ministarstvu Rattazzi-La Marmora. Kad je preduzeo baštinu