Srpski pčelar

nagovarati, da se odmali svaki lati рбеЈагепја, nego se uvijekradje pobrinimo za pcelinu pašu. 3.) Zato neka pčelari samo onaj koji ima %a pčele dosta pase. Ko pak uema za pcelarenje dosta vremena, ko pčelariti ne zna i gdje nema dovoljno paše, taj neka napusti pčelarstvo. Taj će mnogo jeftinije proći, ako si kupi meda, koji je već iz zdravstvenih i Ijekovitih razloga u svakom kućanstvu vrlo potrebit, od poznatoga i savjesnoga pčelara! Ovo preporučujem svakom pčelaru i nepčelaru.* Iv. Kamenar učitelj * Ово je предавање било намијењено за конгрес српских и хрватских пчелара у Земуну. Гл. уредник.

Otvoreno pismo Gosp. Miji pl. Kosu uredniku „Hrvatskog seoskog pčelara"

и Imbriovcu. Stovani prijatelju! Tebi je „Srpski Pčelar“ odgovorio u broju od 1. lipnja t. g. ovo; Broj „Hrvatske pčele“ od 1900. g. iz kojega želite da preštampamo ~Priposlano“ kao vaš odgovor g P. Jermanu, nemamo pri ruci. No kada želite uz to da dodamo reči: „I tim je bila tađa svaka dalja polemika završena“ zašto ste se ipak u najnovije doba pozivali na reči g. P. Jermana, pa jcš sa protivnim tumačenjem ? Ostavimo se polemiziranja i pregjimo na potrebnije stvari. Na to si ti odgovorio u „Hrvatskom seoskom pčelaru“ od 1. o. mj. ovako: Dotični broj „Hrvatske pčele“ bi Vi već našli, kada bi htelL Nikako sa protivnim tumačenjem, već nekoji zovu moju košnicu „narodnom“, a g. Jerman ju naziva seljačkom.“ Tu nema protivnosti, samo što je moja košnica za Vas komplicirana, a za druge jednostavna. Ja moram uzeti, da ti ne znaš, što je „narođna košnica.“ Ja moram to uzeti radi tvoga značaja jer je bolje, da ti spočitnem neznanje, nego zlobu i sebičnost. Ja nisam nikada nazvao tvoju košnicu seljačkom кОвШСОШ,

215