Što da se radi?

_ uljecaja Dmitrija Sergejića na 'Vjeročku, Kako

joj se pružio taj dokaz, odmah ćemo vidjeti. | Treći je rezultat riječi Marije Aleksejevne bio taj, da su Vjeročka i Dmitrij Sergejić s njenom dozvolom mnogo vremena zajedno provodili, Svršivši lekciju oko osam sati, Lopuhov bi ostao kod Rozaljskih još dva — tri sata; igrao je karte s majkom obitelji, ocem obitelji i mladoženjom ; razSovarao s njima ; svirao je Slasovir, dok je Vjeročka pjevala, ili je Vjeročka svirala, a on slušao; katkada Je razgovarao s Vjeročkom, a Marija Aleksejevna nije smetala, nije gledala _ ispod oka, prem ih dakako nije ostavljala bez nadzora.

O naravno, da ih nije ostavljala bez nadzora, i ako je Dmitrij Sergejić vrlo dobar čovjek, jer poslovica kaže: ne meći na krivo mjesto, ne uvedi u napast: tata. A da je Dmitrij Sergejić tat, — ne u lošem, već u hvalevrijednom smislu, o tom nema sumnje; inače, zbog čega da Sa cijeni i da Sa učini svojim dobrim znancem, Zar će s ludama da sklapa poznanstvo? Dabome, i to, ako može od njih izvući korist. No Dmitrij Sergejić još ništa nema, dakle s njime se može voditi poznanstvo samo njeSovih ličnih svojstava radi, t. j. poradi uma, temeljitosti, proračunmijivosti i umjeća u vođenju svojih poslova. A. kad svaki čovjek imade vrag bi znao što sve u Slavi, kako da nema tako uman čovjek. Dakle, za Dmitrijem Sergejićem treba paziti u četiri oka. I Marija je Aleksejevna to marljivo činila, Sva su njena promatranja uvijek potvrđivala mjegovu temeljiost i čestitost. Na primjer, kako ćeš odmah opaziti ljubavne trikove? Po zavirivanju pod korset, Eto Vjeročka svira, Dmitrij

100