Što da se radi?

pravo u tom dobro! Da, i ono je dobro, o čem ste vi govorili. Kirsanov nije pitao, je li lijepa ona djevojka, Lopuhov nije toga ni spomenuo. Kirsanov nije rekao: „a ti brate, nijesi li se zaljubio, u nju, kad se toliko brineš ?"

Lopuhov nije rekao: „ona mene mno8o zanima", ili kad već nije htio toga reći, nije nastojao ni da stane na put takvoj dosjetci rječima : „nemoj da misliš, Aleksander, da sam se zaljubio.“ Njima se činilo, ako se radi o tom. da se čovjeka izbavi od lošega položaja, nimalo ne spada.na stvar, je li taj čovjek pa bio i mlada djevojka, lijep, a o zaljubljenosti nije bilo ni govora. Oni se nijesu ni sjetili, da se obično to pomišlja, A najljepše je, što oni nijesu ni opažali, kako to ne pomišljaju.

Uostalom, zar to ne pokazuje pronicavom čitaocu [većini poznatih literata pokazuje — ta oni su pronicava gospoda) da su Kirsanov i Lopuhov bili suhoparni ljudi, bez estetičke žice, Još je nedavno bio moderan izraz kod estetskih literata s uzvišenim ležnjama : „estetska žica”. Može biti.

je to još uvijek kod njih moderno, — ne znam, .

davno, ih nijesam vidio. Zar je prirodno, da mladi ljudi, ako imadu kap srca i ukusa, ne pokazuju interesa za lice mlade djevojke, kad već o njoj govore? Jasno to su ljudi bez estet- skoga čuvstva {estetske žice), Prema mnijenju drugih, koji su izučavali prirodu čovjeka u krugovima mnogo bodđalijim estetskim čuvstvom od kruga naših etstetskih literata, — mladi ljudi u takvim slučajevima bezuvjetno govore o ženi i s njene plastične strane. Tako je to i bilo, ali ne više sada, gospodo, I sada to tako biva, ali ne u

119