Što da se radi?

_— «Pit ćemo danas, Marijo Aleksejevna, hoću da zapijem svađu s rodbinom. Zašto da ne pijemo? Stvari s vjerenicom su u najboljem redu. Poslije ne ćemo tako živjeti biti će veselo — je li, Marijo Aleksejevna ?

— jlstina je, batjuška Dmitrije Sergejiću., A ja gledam, kako vi to novac razbacujete, što od vas nikako nijesam očekivala, Vidi se, da _ ste od vjerenice predujam dobili.

Ne, nijesam, ali pošto novaca ima, mogu da se poveselim. Kakav predujam! Sto će mi to? Treba stvar na čisto dovesti, jer će inače sumnjati. Pa nije ni pošteno, Marijo Aleksejevna.

— Nije pošteno, nije. A. ja mislim, da u svemu Treba čestito postupati,

— Ista je Marijo Aleksejevna, :

Pola sata ili tri četvrta sata, što su Još do objeda ostala vodio se najljubezniji razgovor o blagorodnim slvarima, Dmitrij je Sergejić u porivu iskrenosti saopćio, da se njegova svadba

znaino približila — A kako je sa svadbom Vjere Pavlovne? — Marija Aleksejevna ne može ništa reći, jer neće siliti kćeri, — Dabome, pre-

ma njegovom opažanju Vjera Pavlovna će se skoro na to odlučiti. Ona mu. nije ništa o tom Govorila, ali i on sam vidi, Pa mi smo Marijo Aleksejevna, stari vrapci, ne ćeš nas prevariti. Ja, i ako nisam star, ipak sam stari vrabac, jeli Marijo Aleksejevna? Jednom riječi, prijatan razdovor po duši, tako je oživio Dmitrija Sergejića, da je nestalo njegove turobnosti, Bio je tako veseo, da ga Marija Aleksejevna nije još takvoga vidjela. — Vješta bestija, probisvijet, ugčrabio je vjerenici ne samo jednu tisuću, a rOditelji su doznali, da si je džepove nabio pa”

11,51