Što da se radi?

— Ah, mili, prestala sam brojati dane. Ta · oni ne prolaze, uopće ne prolaze. i

— 3Vjeročka, prijatelju moj, imam jednu molbu na tebe. Mi moramo mirno razgovarati, Ti mnogo žeđaš za slobodom. Daj mi malo slobode, ta mi moramo raz8ovaratli.

— Moramo, mili. moj, moramo,

— Evo, što ću te moliti. Sutra kad ti bude najzgodnije, svejedno u koje doba, samo mi reci, — budi opet na onoj istoj klupi na Komo Gvar-– deljskom Bukvaru. Hoćeš li?

— Dobro, moj mili, Bit ću oko 1i sali je li ti pravo? · :

— |{Dobro- Eivala ti

— Do vidova, mili moj! Ah, kako sam srećna, šlo si se sjetio na to! Kako se Ja sama nijesam sjetila! Govorit ćemo; ja ću se mnadisati slobodnoga zraka. Do vidova, u 11 sati svakako,

Petak.

— Vjeročka, kuda se spremaš?

— Ja, mamice? Vjeročka se zacrvenila, Na Nevski prospekt,

— Pa i ja ću s tobom poći, Moram u Gostiriski Dvor, Kažeš, da ideš na Nevski, Vjeročka, a oblačiš takvu haljinu. Moraš se ljepše obući, famo ima ljircli; :

— Meni se ta haljina sviđa. Počekajte jedan časak, mamice, moram nešto uzeti iz svoje sobe, -

Odoše. Idu, Došli su do Gostinjskoš Dvora, . idu onom linijom, koja je uzduž Sadove ulice; nije daleko do Nevskoga, — eto i dućana Rusanova, — Mamice, moram vam nešto reći,

— Što ti je Vjeročka ?

155