Što da se radi?
— Što ćemo, dakle? Rado bih . . , ta ono što vi sada činite, učinio sam i ja pred godinu dana i postao sam neslobodan, kako ćete i vi postati. Stidim se: trebalo bi vam pomoći. Ali kad ima čovjek ženu teško je ići bez obzira.
- — Zdravo, Aljoša. Moji te pozdravljaju. Zdrastvujte, Lopuhov, davno vas ne vidjeh. Sto io govorile o ženi? Sve su vam žene krive, rekla je ljepušasta, živa, sedamnaest godišnja dama, koja se upravo vratila od svojih rođaka.
Mercaloyv joj je protumačio, o čemu se radi. U mlade su dame zablještale oči- -
— Aljuša! — ta ne će fe pojesti!
— [o je riziko, Nataša, |
— Veliki riziko, potvrdi Lopuhov. :
— No pa što zato molim te, Aljoša, risikiraj. — Alko me ne ćeš osuditi li, Natašo, što sam zaboravio na tebe ili na opasnost, onda je razgovor svršen, Kada se želite vjenčati, Dmitrije Sergejiću ? -
Dakle, zapreka više nema,
U ponedjeljak je u jutro Lopuhov rekao Kirsanovu
Znaš | što. Aleksandar? Morat ću ti pokloniti onu polovicu našega rada, što je bila moj dio. Uzmi moje papire i preparate, Ja napuštam sve. Odlazim iz Akademije. Zenim se.-- Lopuhov mu je u kratko ispričao stvar,
— Da si ti glup, ili da sam ja glup, rekao
bih ti, da tako rade luđaci. No sad ti toda ne. |
ću reći, Sigurno si sve, što bi ti se moglo prigovoriti, dobro promislio, Pa ako i nijesi, svejedno je. Radiš li glupo ili mudro — ne znam, No neću da se upuštam u odgovaranje, kad
159