Što da se radi?

Kad je on svršio, vidjela je Marija AlekseJevna, da nema smisla dovoriti s tim razbojnikom, stoga je prešla izravno na čuvstva, da je bila vrlo ožalošćena time, što se Vjeročka udala · Dez privole roditelja, a to boli materinje srce. No, a kad je riječ zašla na materinska čuvstva i boli, to Je naravno, da su obje strane želile samo ispuniti ono, što pristojnost zahtjeva, ta nije bilo moguće ne govoriti i o tom. Zadovoljili su dakle pristojnosti, Marija je Alelsejevna, kao ljubeća mati, saopćila, da ju je to vrlo ogorčilo, — Lopuhov je odvratio, da nije potrebno, da se ona, kao ljubeća mati, ogorčava. Kad su ispunili sve zahtjeve pristojnosti slede čuvstva, pređoše na drugu točku, koja također zahtjeva pristojnost. S jedne se sfrane javilo, da su oni uvijek želili sreću svom djetetu, s druge je strane potvrđeno, da je to stvar, O kojoj ne može biti sumnje. Kada je razgovor bio dostatno zategnut i u pogledu toga pitanja, stadoše se opraštati dugofirajnim objašnjavanjima, kako već zahtjeva pristojnost. Rezultat je bio taj, da Lopuhov, pošto razumije uzbuđenje materinskogSa srca, ne traži od Marije Aleksejevne dozvolu, da je kćer smije posjetiti, jer to bi za sada bilo teško njenom materinskom srcu. No kad Marija Aleksejevna sazna, da je Vjeročka srećna, što je naravno od uvijek bila jedina želja: Marije Aleksejevne, onda će se njeno materinje srce potpuno umiriti, ı onda će se moći sastati s kćerkom bez ogorčavanja.

Tako su riješili te se miroljubivo rastali,

— Razbojnik! reče Marija Aleksejevna, ot- prativši zeta. ~

172