Što da se radi?

ili Se -

Lijepo je tekao život Lopuhovih. Vjera Pavlovna bijaše uvijek vesela. Jednom je — to bijaše pet mjeseci iza svadbe, došavši Lopuhov kući, našao ženu u neobičnom raspoloženju; iz očiju joj sjevaše i ponos i radost. Sad se Lopuhov sjetio, da je već nekoliko dana opažao na njoj znakove prijatne uzbuđenosti, veselog razmišljanja i nježne gSordosti, -

— Druže moj, ti imaš nekakvo veselje; zašto Sa ne dijeliš samnom ?

— Cini se, da je tako, mili moj, ali čekaj još malo. Reći ću ti, dok bude sigurno. Treba još čekati nekoliko dana, A za mene će ono biti velika radost, i ti ćeš se veseliti i Kirsanovu i Mercalovim će se to svidjeti,

— Sto) (o može biti 2? ,

Jesi li zaboravio, mili moj, našu pogsodbu ne ispitivati? Reći ću ti, kad bude sigurno.

Prođe još nedjelja dana.

— Mili moj, ispričat ću ti svoju radost, ali me moraš svjetovati, ti sve ono znaš. Vidiš, već mi se odavna htjelo nešto raditi. I mislila sam, da treba urediti šivaću školu; toje lijepo? — Je li?

— No, mila moja, mi smo ugovorili, da ti ne ću ljubiti ruke, no ono smo mislili općenito, za- takav slučaj. nema ugovora. Dajte mi ruku, Vjero Pavlovna.

— Poslije, mili, kad mi uspije, da uredim.

— Kada ti to uspije, onda ti ne ću Ja sam ljubiti ruke, već i Kirsanov i Aleksej Petrović i svi će li je ljubiti. Zasad ću samo Ja, i namisao je toga vrijedna. 7

— Nasilje? vikat ću,

182