Što da se radi?

Bogu, ne ćeš dva mjeseca oskudice trpjeti, a ja sam sebi pola rublja ostavio, da od radosti popijem, — to je realna radost, Moja se mali mnogo ljufila, katkada je mene takla, — no to se dogadjalo onda, kada bi je bolila križa od nošenja lonaca i čabara, od pranja rublja za nas petoricu i za pet seminarista, od ribanja podova, koje su naših dvadeset nogu blatili i zbog timarenja krave — to je realno razdraživanje živaca prekomjernim radom bez odmora. Pa kad kod svega toga ne bi dostajalo novaca, da se kupe čizme komu od braće ili cipele kojoj sestri, — tada bi nas ona tukla, I mazila nas je, kad bismo mi, glupa djeca, nastojali da joj pomognemo u poslu, ili kad bismo što drugo ko_ risno radili, ili kad bi se našao časak, da se i ona uzmogdne odmoriti, pa bi popustila bol u križima, — to su realne radosti,

— Ah, dosta je vaših realnih radosti i žalosti, kaže Vjera Pavlovna.

— Dakle izvolite slušati ispovijed za Natašu. |

— Ne ću slušati. I kod nje su isto takve realne radosti i žalosti,

— istina je,

— No možda će vas zanimati moja ispovijed, kaže Serž, koji se najednom ovdje našao.

— Hajde da vidimo, misli Vjera Pavlovna.

— Moj otac i mati, i ako bijahu bogati, ipak. su se vječno brinuli o novcu; i bogati ljudi nijesu slobodni od tih briga,

— Vi se ne znate ispovijedati, Serž, lju| bezno mu reče Aleksije Petrović. Morate reći, zašto su vaši roditelji toliko mislili o novcu,

LJ

196