Što da se radi?

pa dozvolite, Sospođo, da vas pitam, o čemu se fa mati brinula? O hljebu svakdanjem, To je _ prema vašem, učenom realna, prava briga čovjeka; nije li tako? Vi ste slušali psovke, vidjeli * ste zla i niska djela, pa dozvolite da vas pitam, kakav je cilj bio svemu tomu? Prazan i besmislen? Ne, gospođo, Ne, gospođo, ma kakav mu drago bio život vaše obitelji, prazan i fantastičan nije bio, Vidite li, Vjero Pavlovna, naučila sam govoriti kao i vi učeno, Vama je krivo i stidno, što vam je mati zla žena? Želite li, da budem dobra i čestita. Ja sam vještica, umijem čarati pa mogu ispuniti tu vašu želju. Izvolite Sledati, Vjero Pavlovna, vaša će se želja ispuniti: mene će zle nestati, ostat će dobra mati i kćer joj, ) Soba. Na pragu hrče pijani, neobrijani, ga:dan muškarac. Tko je to, — ne može se prepoznati, jer mu je lice na pola zastrto rukom, na pola pokrito modricama, Krevet. Na krevetu leži žena, — ta to je Marija Aleksejevna, ali dobra! No kako je blijeda i stara za svojih · 45 godina; kako je izmučena! Kod kreveta stoji djevojka od 18 godina, Ta to je sama, Vjeročka, Ali kakva im je obrazovanost! Pa što je to? boja lica im je žuta, crte grube, sobica siromašna! Pokućtva nema, — »Vjeročka, druže moj, anđele moj, — kaže Marija Aleksejevna, — odmori se druže moj, anđele moj, — kaže Marija Aleksejevna, — odmori se malo, legni, zlato moje; čemu da me gledaš? Već je treća noć, što ne spavaš, -

— Ništa, mamice, ja nijesam umorna, kaže Vjeročka,

198