Što da se radi?

— Istina je, — kaže Vjeročka smješeći se, što je zatečena u ljubavi prema slatkišima,

— Dakle, čemu da tuguješ? No ti više nijesi tužna, :

— Kako ste vi dobra! :

— 1 vesela, Veročko, ja sam uvijek vesela, I u tuzi sam vesela, Je li istina?

— Da, kad sam ja žalosna, i vi priđete k meni, smjesta nestane PIO. tuge, S vama je vrlo veselo,

— Sjećaš li se moje pjesmice: done VVivores? — Sjećam se,

— Hajde da pjevamo,

- [Dobro

— Vjeročko! Ja sam te probudio? No čaj je već gotov, Bio sam se uplašio, jer si stenjala; dođem k tebi, ti si zapjevala,

— Ne, mili, nijesi me probudio, Da znaš, što sam sanjala! Pričat ću ti kod čaja. Hajde, da se oblačim! A kako ste se usudili Dmitrije Sergejiću, ući u moju sobu bez dozvole? Vi se zaboravljate, „Prestrašio si se poradi mene; dođi, da te za to poljubim, Sad otiđi, da. se mogu obući, -

— Ja ću ti kod odijevanja pomoći.

— Dobro, mili, no to je tako stidno,

/

IV,

Šivaći se atelier Vjere Pavlovne uredio, Temelj je bio posve jednostavan, u početku pače tako jednostavan, da nije vrijedno o tom ni govoriti, Vjera Pavlovna nije prvim trim šveljama ništa drugo kazala, izim da će im plaćati

203