Što da se radi?

višnim te da se odrekoše shvativši duh novih uredbi, Uostalom treba napomenuti, da se ova” delikatnost — strpljenje jednih i odricanje drugih nema uzeti kao osobiti podviš, pošto je posao izvrsno napredovao. Najteže je bilo razjasniti, što obične švelje imaju isti dio čistoga dohotka, i ako jedne zaslužuju veću plaću od druih, i što su one, koje bolje rade od ostalih, već time nagrađene, što zaslužuju veću plalu, To bijaše posljednja promjena u razdiobi dobitka. učinjena u polovici treće godine, kad su švelje shvatile, da dijeljenje dobitka nije nagrada za slanovito umjeće, već rezultat čitavog karaki-tera ateliera,. Cilj je toga ateliera sveopća, jednaka korist, ne gledajući na to, kakova je lična sprema, „Karakter ateliera ı njegov duh stvara jednodušnost sviju, a za to je svaka od — njih jednaka važna. Jednako vrijedi mirno suglasje najskromnijih i najmanje darovitih kao što i djelatna sprema najbrže i najdarovitije,

Izostavljam mnoge potlankosti, jer ne kanim opisivati atelier, spominjem Sa u toliko, koliko je potrebno, da se opiše djelatnost Vjere Pavlovne. Ako spominjem neke pojedinosti, činim io zato, da pokažem, kako je postupala Vjera Pavlovna, kako je korak po korak vodila strpljivo i neumorno svoj posao, i kako se čvrsto držala svoga pravila: sama ništa ne raspoređivati, već savjetovati, tumačiti, predlagati, pomagati da se ispuni ono, što je odlučilo njeno društvo. :

Dohodak se dijelio svakog mjeseca, U početku je svaka djevojka uzimala svoj dio i trošila ga na svoju ruku; svaka je imala neophodne potrebe, kojima se zadovoljavala bez obzira na

210