Što da se radi?

i počinje oživljena, učena rasprava, u Rkojoj gotovo svi svakoBa osuđuju zbog nekonsekventnosti, Nekoji pomažu Vjeri Pavlovnoj da utuče večer, — i doskora se ona dosjeti, kuda. je bila izgimnula Maša, Kako je on dobar! Da, ovog je puta Vjera Pavlovna bila neobično obradovana svojim mladim prijateljima, i ako nije ludovala s njima, već mirno sjedila. Bila bi u stanju, da izljubi i samoga Rahmetova,

; Gosti odoše noću u 3 sata, Čim je izmorena · Vjera Pavlovvna legla, uđe muž,

— Kad sam fi pričao o tvornici, mila moja Vjeročko, zaboravio sam. ti reći jednu stvar o svom novom namještenju, no to uostalom nije ni važno, nije vrijedno o tom mi gdovorili, no ipak ću ti ispričati, samo imam jednu molbu: Meni se spava, a i tebi. Dakle, ako štogod danas ne ispripovjedim, svršit ću sutra, Sad ću ti samo u dvije riječi saopćiti, Vidiš li, kad sam primio mjesto pomoćnika upravitelja, isposlovao sam si, da mogu mjesto nastupiti kad buhem htio — za mjesec, ili za dva, Sad bih se rado okoristio tim vremenom; već pet godina nijesam vidjeo svojih staraca u Rjazanju, otići ću k njima, Do vidova, Vjeročko! Nemoj ustajati, Dospjet ćeš sutra, Spavaj,

XXVI,

Kad je slijcčedećega dana Vjera Pavlovna izišla iz svoje sobe, već su Lopuhov i Maša spremali stvari u kovčege, Maša je neprestano prisustvovala, Lopuhov joj Je davao toliko stvari, da ih zamata i slaže, da je jedva mogla dospjeti na sve, »Vjeročko, pomozi nam i ti,«

3 |