Što da se radi?

fina čovječjega roda. Ali povjesničari i psiholozi

tvrde, da je u svakom pojedinom laktu općčeniti

uzrok „indivždualizira” (prema njihovom izrazu) lokalnim, vremenskim, plemenskim i ličnim elementima; i kanda su oni ti izvanredni elementi važni, — Lj. i ako su sve Žlice Žlice, ali svaki srče juhu onom žlicom, koju ima, t. j., koja je u njegovoj ruci, i toj Žlici posvećuje pažnju. Pa zašto da ne bi? ·

Ono glavno je već Julija bila rekla (kao da je čitala ruske romane, koji uvijek to spominju): protivljenje jača požudu. Storešnikov je navikao maštati o fom, kako će Vjeročku „imati u svojoj vlasti.” Ja, kao i Julija, volim nazivati grube stvari grubim izrazima; la dotiovo svi mi obično tako mislimo i govorimo, Storešnikov se već nekoliko nedjelja bavio time, da si je Vjeročku zamišljao u raznim pozama i želio je, da se to maštanje ispuni. Sad je jasno, da ona njegove želje ne će ostvariti kao ljubavnica, — neka ih dakle ostvari u zvanju žene. Ta to je svejedno, nije važno zvanje, glavne su poze i „dobiti Je via () blato, blato! — „dobi u vlaske tko smije vladati čovjekom ? Mogu se imati u vlasti cipele, haljina. — Gluposti: gotovo svaki od nas muškaraca vlada kojom od vas sestre naše; I opet gluposti, — ta kakove ste vi nama sestre? — Vi ste naše služavke! Neke od vas, — mnoge. — vladaju nama, — Io ne znači ništa : ta i mnogi sluga vlada svojim gospodarem.

Misli o raznim pozama lako su razigrale Storešnikova kao još nikada. Pokazavši prija· feljima ljubavnicu svoje mašle, uvidio Je, da je ljubavnica mnogo bolja no što Je on predmnijevao. Ljepotu, kao i um i svaku drugu

52