Što da se radi?

_ malo; tako su se rijetko rađali, da je „rasao klas do klasa, a ni od kuda glasa." A ne ćeš vječno proživjeti samostan, ni samotna ne zahirivši, — tako su oni hirili ili privikavali niskosti. — No sad ima sve više drugih slučajeva. _ Pristojni se ljudi sasreću. Ta kako da ne bude tih slučajeva sve više i više, kad i broj pristojnih ljudi biva svake godine veći? Vremenom će to biti i posve običnom pojavom, a još dalje ne će ni bivati drugačije, jer će svi ljudi biti pristojni, Tada će biti vrlo lijepo.

Vjeročki je i sad lijepo. Stoga i pričam (s njenom privolom) njen život, jer koliko je meni poznato, ona je jedna od prvih žena, kojih se život lijepo uredio. Prvi slučajevi imadu historijsku vrijednost, Prva lastavica mnogo zanima sjeverne žitelje,

Slučaj, po kojem se stao lijepo uređivati njen život, bio je takve vrsti,

Trebalo je spremati za gimnaziju malenogša brata Vjeročkina. Otac se propitkivao kod svojih koleSa za jeftnoga učitelja, Netko mu je preporučio studenta medicine Lopuhova.

Pet ili šest je puta bio Lopuhov na učevnom salu, a da se nije vidio s Vjeročkom, On je bio s Fedorom na jednom kraju stana, ona na drugom, u svojoj sobi, No približavao se ispit; on je premjestio satove s jutra na večer, jer je ujutru imao posla, — pa kad je uveče došao, zatekao je cijelu obitelj kod čaja.

Na divanu je našao poznata mu lica: otac, mati, pored matere, na Stolici, njeBov učenik, a

nešto dalje nepoznato lice — visoka, stasita djevojka, prilično zagasita, crne kose — „gusta lijepa kosa" — crnih očiju -— „lijepe oči, pače

70