Što da se radi?

___ „Dakle se rastajemo kao prijatelji?" — Još su se jednom zagrlili, pa dosta, — No to bijaše davno, pred tri godine, a sada već ima dvije gdodine, što je napustio slične šale.

Izim prijatelja, pa dva, tri prolesora, koji su u njem vidjeli dobroga sudionika nauke, viđevao je samo obitelji, gdje je davao satove. No te je obitelji samo viđevao: bojao se kao vatre svake Tamiljarnosti, bio je hladan sa svima izim sa svojima malenim učenicima i učenicama.

IT.

Tako je Lopuhov unišao u sobu ı vidjeo društvo za stolom, vidjeo je i Vjeročku, dabome i društvo je vidjelo njega, a isto tako i Vjeročka.,

— Izvolite sjesti, reče Marija Aleksejevna: — Matrjona, daj još Jednu šalicu.

— Ako je to za mene, zahvaljujem; ja ne Ći pili. j : |-

— Matrjona, ne treba šalice, {Dobro odgojeni mladi čovjek!). Zašto ne ćete?

On je gledao Mariju Aleksejevnu, ali najednom kao hotimice pogleda Vjeroćku, — može biti je i zaista bilo hotimice? Može biti je on opazio, da je ona slegla ramenima? „A ta on je opazio, da sam Ja pocrvenila." |

— Blagodarini, pijem čaj samo kod kuće.

„Zapravo on i nije takav divljak; kad je ušao, poklonio se lahko i slobodno“, — to je opažanje s jedne slirane stola. — „Ako je ona ı pokvarena djevojka, ipak se stidi niskosti svoje mafere“, — opažanje s drugog kraja stola.

Ali Fedor je doskora bio gotov, pa odoše učiti, I tako najvažniji rezultat večeri bio taj

77