Student

Оомерање нестручног кадра на средњим школама

(Наставак ca прве стране) ла није (?ило ниједног стручњака ни за један стручан предмет (у њима предају махом учитељи), а у огромном броју школа стручњак за један предмет предајс по неколико предмета за које није' стручњак. Имајмо још у виду и то да се добар део cfapnx професора сваке године пензионише, па ћемо видети да не само да не постоји бојазан од неупослења, него се осећа прилична потреба за квалификованим наставницима. Колико штете имамо од тога што нам у школама предају не квалификовани наставници није потребно много наглашавати. Довојбно је то да.из нашкх гимназија излазе недовољно писмени људи (лично познајем неколико

дипломираних студената књижевности који су се запослили у Београду као библиотекари, коректори и сл,), да у учитсљским школама многе предмете предају учиЈељи итд. /*«•«» с*. Hoctma* Али постоји овде и друга страна питања. Наиме, поставл»а се питање; до када he они људи који немају довољно стручне квалификације предавати по наншм средњим школама. У одређсним условима, (услед наглог проширења школске мреже они су били и корисни и неоиходни), али данас њихово даље задржавање на овим дужностима постаје, ако се тако може рећи, кочница нашег развитка на просветном плану. Многи од њих па недозвољен начин остају на својим дужностима,

по личним везама, било да су при јатељи директора, у добрим односима са члановима наставничких савета, било да имају неку функцију у друштвеним организацијама итд., а дипломирани студенти због њих не могу добити одговарајуће запослење. Данас у Србији 230 учитеља и 169 људи са средњом школом предају у средњим школама. Кад већ то можемо, онда их обавезно морамо померити и на њихово место довести способне људе, (ако диплома факултета може бити мерило за то). У Савету за просвету и културу НРС нисмо могли добити податке о томе да ли се почело вршити то померање, јер их нажалост ни они немају! М, Д.

Ima li besperspektivnih grupa POSTOJI POTREBA ZA PSIHOLOZIMA

(Nastavak sa prve strane) tia srednje škole. Ove varijante ,reba tako podesiti da ne idu na uštrb osnovne struke. A to je moguće. - Uzmimo, pnmera radi, naizgled dosta čudnu kombinaciju pHhologije i matematike. Svako će pomisliti da je vreme utrošeво na savlađivanje matematike gfeta šteta za studenta psiholopje. A ustvari nije tako. Znanje B|atematike će studentu psihologije ne samo olakšati savlađiva-

nje složene statističke tehnike kojom danas mora da vlada svaki psiholog, nego se za specijalnu statističku proceduru poznatu pod nazivom faktorske analize viša matematika iavlja kao nužna osnova. Psiholog matematičar morao bi u toku studija da uloži dosta truda. ali bi bio u povoljnom položaju. јег bi mogao da bira prema svome interesu ili prema mosućnostima za zaposlenje hoće li da ide u školu i da predaje matematiku ili će se odati onoj grupi primenjene psihologije u kojoj če пга se napor uložen u savlađivanje matematike višestruko isplatiti. Jedna od izvanredno pogođnih kombinacija, bila bi kombinacija psihologije i zoologije, itd. Da ne navodimo druge moguče kom binacije, već da u vezi sdf ovakvim psiholozima nastavnicima drugih predmeta kažemo nešto o uvođenju školske psihološke službe. Naime, postoji dosta ргоblema i kod nas u šlcoli na čijem bi rešavanju mogao da radi nastavnik sa ozbiljnim psihološkim obrazovanjem. Kođ nas se već uveliko govori o postavljanju školskih psihologa. Bojim se samo da bismo imali dosta posla da uverimo lokalne prosvetne vla sti i direktore škola da če im

školskl psiholozi biti od koristi. Osim toga morali bi da u škole šaljemo tek svršene psihologe, bez dovoljno školskog iskustva i iskustva u primenjenoj psihologiji. Nije sigurnp da bi se oni ođmah i lako snašll na novoj i odPovomoj dužnosti školskog psihologa. Ргеко psihologa koji bi odlazili u škole prvobitno kao nastavnici pojedinih školskih prodmeta. matematike. zoologije i đrugih, uvođenje psihološke službe u škole išlo bi lakše i sa više uspeha. Treba, dakle. praviti elastičnije nastavne planove koji će studentima davati više mogučnosti za izbor, planove koji če istovremeno vođiti brigu i o solidnom, stručnom i naučnom obrazovanju stuđenata i o potrebama društve nih ustanova. Predlog plana koji je nedavno izradila Katedra za psihologiju« a o kome ovde ne možemo konkretnije govoritl, u največoj meri zadovoljava ovaj zahtev. Ako bude usvojen neće, po mom mišljenju, biti razloga za strah da svršeni studenti psihologije neče imati perspektive. niti će Univerzitet doći u opasnost da mu društvo upućuje ргеког što ne stvafa dovoljno stručnih psihologa.

asist. pžihol.

Miloš JOVICIC

Коментар ЧУДНЕ СУГЕСТИЈЕ

I I ’ асад мислим да се задрОхжим само на питању слободног или ограниченог уписа на факултетв, - како је Шрасправљано на Првој интер џн иверзитетској конференцији (остала питања: самоуправа фииверзитета, ревизија наставШмх планова и програма, материјална база универзитета и слично исто су тако важна и дискусионо формулисана на хонференцији, али о њима други пут). Превелики је број студената а капацитети факултета,иако се често не користе целисходно, су ограничени то је изгледа чињеница са којом се jkopa рачунати npu примању нпвих студената у наредној Лтколској години.гЈlасупрот том>, у овој школској години, како изгледа, неће се моћи noвећати дотације за просвету. Ш.То је навело ректоре и npoректоре, окупљене на Првој иитер-универзитетској конфер нцији, да једногласно захтеШају: ограничити, путел кончеурса, број нових студената. Гледало се из перспективе Београдског, Загребачког и Љуђљанског универзитета нароtUTo њихових коњуктурних фагултета, као што су Медицински и Технички то бм се j когло и прихватити■ * т •’* * Зато, ако дође до ограниченог уписа, то не може да важи за све факултете. А ректори и проректори нису предвидели ту могућност. Али, ректори и проректори су, овде бар неједногласно, пред ложили и ово: на факултет се може уписати само са матурским сведочаиством гшмназије, а Јсзршенм ученици средњих стучних школа могу студирати тек пошто положе пети, шести, седми, осми разред и матуру у гимназији (!!!) се преко озбчљне замерке једног од учвсника: за■коЛж је већ, загарантозано завршеним ученицима срвдњих стршних школа право да могу студџрати na одговарајућим факултШтима; то су ти исти ученици знали npe него што су се уписали у средње стучне школв. Мислили су, свакако они амбициознији, да након неколико година праксе наставе своје усавршавање на одговарају ћш факултету. А сада? Пренебрегнуто је, исто тако важно, још нешто: >после рата код nac је било веома мало cpedihe-стручних кадрова; честО ’ су, готово најбоље генераvjuje гимназијалаца виших разреда прелазиле у средње стручне школе. Прелазили су зато што су стварно увиђали потребу земље за таквим кадровима. Зар их сада треба казнити зато што су хтели да помогпу? Шожда су ргктори и проректори имали мало времена npu рашчишћавању ових питања. Можда је то утицало на усвајање неиздискутованих и чудно формулисаних поставки ■ Можда је cee то разумљиво. Али, то свакако меће утицати на доиошење коначне одлуке. М. Ћ.

Jedini izlaz: radikalno rešenje

Inicijativa Hedakcije „Studenta" da otpočne diskusiju o veoma važnom prob lemu, tzv. besperspektivnih grupa na Filozofskom fakultetu, svakako če doprineti da se ovo pitanje što pre skine sa dnevnoga reda.

Nažalost, diskusije su vođene 'uglavnom po hodnlfcima i narima, često bez potpore nastavnika, tako da se stiče txtisak da katedre nisu ni bile zainteresovane za ovaj problem Sada na grupi istoriie umetnosti studira preko 350 studena ta. U današnjoj situaciji potreba za stručnjacima takve vrste veoma je mala, tako da se ni naj manji procenat diplomiranih ne može da zaposli (a radi se o generacijama gde je studiralo svega 10—20 studenata- međutim sa da pristižu godine sa 80 i više studenata). , Ovde ćemo pokušati da iznesemo dve sugestije, vrlo radikalne u osnovi. za čije sprovođenje nije dovoljna samo saglasnostveć korenita izmena i u sređnjoškolskoj nastavi i u planu i programu grune Istoriie umetnosti. Prvi predlog: ukinuti grupu Istorije umetnosti s tim đa se studentima od I đo IV semestra omogući prelaz na druge grupe i fakultete, a studenti od V—VIII

semestra da izabpru ili prelaz ili dlplomiranje' na grupi koja bi u tom slučaju postojala još dve go dine. Drugi predlog: uvesti u sedmom i osmom razredu srednje škole predmet »Istorija kulture i umetnosti« koji bi obuhvatio sve tekovine kulture i umetnosti, sem književnosti. Ovo bi naravno zahtevalo prilično pomeranje u več preopterečenim nastav nim planovima gimnazija u kojima po opštem mišljenju> ima više metodskih jedinica o tvrđokrilcima, nego o Sekspiru. Interesantno je da i sadašnje generacije. naročito u unutrašnjosti, ргеко svoje štampe, traže da se ovaj odnos humanističkih nauka prema nekim egzaktnim pomeri više u korist opšte kulture. Gledano u okviru problema 2a podelu gimnazije posle petog razređa na realne i klasične (odnosno sa pretežno humanističkim pređmetima) ovaj predlog mogao bi poslužiti bar za diskusiju. V. F.

INDEX

Tri ~devo:ke" . . . Tri đevojkel veoma snmnjlvog izgleda češće su ulazile u stuđentski đom »U decembar«. Dolazile su ц posetu Ivanović Jakšl i Vuksanović Božidaru, studentima prava, stanarima ovoga stuđentskog doma. Posete su dozvoljene, i površnom pospiatraču tu ne izgleđa ništa čudno. Ali, Jednom Je upravnik đoma ' uporno tražio da ga puste u Ivanovićevu I Vuksanovlćevu sobu. Sa spoijašne strane zaključanih vrata pisalo ]e: »Radnja radi«. Kada su ga pustili unutra, jcđna od »devojaka« ležala je u krevetu. A gde su ostale? Ispođ kreveta virio Je krajičak zimskog kaputa. Kada je upravnik povukao kaput, u njemu Je .uvijena a neobučena, biia druga. Kasnije se ispostavilo da je treća bila zaključana u ormanu. Da bi društvo bllo potpuno, tu Jc bio i trećl muškarac koji nije stanar Stuđentskog doma. Te »devojke« su pet dana spavale u ovom domu. Odmah po izveštaju uprave doma, organi krimlnalističke uprave su ih odveli (kasnije kada su ih pustili, one su se opet vratile u Stuđentski dom valjda u nadi đa će ih ! opet ncko primiti!!!).

Дипломирали су На Ветеринарском фак у л т е т у : Ђолић Драгољуб, Јовановмћ Боривоје, Бековић Бранислав, Путник Миливоје, Прокић Љубодраг и Нечев Трајко. На Фармацеутском факулт е т у : Васић Оливера, Мирић Милан, Ускоковић Вукосава, Стефановић Соња, Марковић Олга и Петровић Ненад. На Електротехничком факултету: Тривунац Јока, Кемура Соко, Керњак Никола и Вундрапек Виљем. На Самосталном саобраћајном отсеку ТВШ: Раковнћ, Хрељац и Бенчић.

Epilog: Ivanović JakSa i Vuksanović Božidar izbačeni su iz Studentskog doma »14 decembaro. A da И je to dovoljno? Onl su stuđenti Pravnog fakultcta ... N. ★ Ispravka Molimo vas đa u vezi članka »Sveti i dlplomiranje«, objavljenog u vašem llstu od 30 decembra 1953 godlne objavite sleđeću ispravku: Razgovor koji je vođen između drugova profesora Rakočevića 1 Dimitrijevića i drugarice Velimirov Miladinke je tačan ; mada je tekao kroz šalu. Nlje tačan navod đa je diplomski rad đrugari ce Velimirov Miladinke otkazan zbog slave, jer isti nije blo zakazan za taj dan. Odbor USGT Povođom ispravke: materijal za pomenuti članak dala je drugarlca Milađinka Velimirov, saradniku »Studenta« pred članovima Odbora Udruženja studenata građevinske tehnike sa potpunim, doslovnim dijalogom koji je iznet u članku. Kasnije je na to reagovao profesor i ustanovljeno je da je dijalog u članku tačan, ali je navodno vođen u šali, a da ne odgovara istlni činjenlca da je diplomski rad otkazan zbog slave. Profesor Rakočević je tada гекао đa je takav razgovor vođgn radi oslobađanja od straha Milađinke Velimirov pređ diplomski ispit. Isticati pltanja »Koje ste vi vere«, »Zar može Srbln biti bez slave i vere«, »I ja imam decu 1 ona su mlada, ali ipak poštuju svoju slavu 1 slave«. »Zašto ste tako • brzo otpall ođ vere« makar i u Qbliku šale. da ovog puta u kb(mentarisanju ne idemo dalje, govori dovoljno jasno o stavovima profesora Rakočevića i Dimitrijevlća. Smatramo đa nije bilo nlkakve stvarne potrebe đa se ispravka na taj Clanak i prl takvom stanju Cinjenica daje od strane Odbora udruženja Saveza studenata građevlnske tehnike. Redakcija »Studenta« ★ U ime redakcije Pre nekl dan drug Radmanović student prava, telefonirao je redakciji: »Ja sam, u ime vaše redakcije, danas bio na Arhitektonskom fakultetu i intervenlsao kod sekretara fakulteta da neM studenti dobiju potpis od profesora matematike. Mislio sam da nije ispravno što im nije dao potpis i rekao 'ako se to ne ispravi da ću pisati u »Stućtentu«, pošto sam ja član redakcije.« Iznenađeno sam upitao: »Pa kako tl da intervenišeš kao u ime redakije kad nisi njen čtamT« Na ovo ml je promrslo da se radi o nekim njegovlm poznanicima, kako je nepravilno Sto nisu dobili potpis i sl. Na kraju je đođao: »Javio sam vam se da znate, pa ako vas nazove sekretar Arhltektonskog fakulteta, vl mu recite da sam član ređakcije i da ste me poslali da se to reši.« Pokušao sam đa mu objasnim da u redakclji postoji izvestan ređ, da nl redakcija nema prava da intervenlše kod nastavnika da učine ovo 111 ono, a pogotovo neko van ređakcije ... Posle smo nazvali sekretara Arhitektonskog fakulteta i izvinill se, iako nismo za to krivi, a on je obećao đa će drugi put tražitl redakcisku legitimaciju. M.

liudenl