Student

NAD ČAŠOM ALKOHOLA I NOSTALGIJE

ODLAZILE su poslednje sivkaste magle belim brdima, dok je vajugavim drumom zviždao naš prozebli dži.p. Možda je prisustvo doktora razlog ovog dosadnog ćutanja, kada za svoje oči imamo samo pravougaoni deo staklat, niz koje su klizile kapi studene rose i zanemele župske vinograde, iz kojih se preselila pesma i cvrkut ptica. Dok tor je psihijatr. Treba izbeći svaki susret očiju i zadovoljavamo se ukradenim pogledom u uvojke gustog dima. Doktor je imao nećeg neobičnog u dnu svojih velikih zena. Pesma ] bezbrižnost između dva kontrasta Eno, na domaku očiju, ispod malog brda sreće nas tišdna zaseoka. Pomislili smo: nema veselnika. Ekipa medicinara je stigla i prvi ankeftni list je popunjen. Jedna porodična ispovest pomalo vesela, pomalo tužna u evojoj bizarnosti. Veliko žup sko selo Bobota. pesma i bezibrižinosi; između dva kon trasta, đva čudna kontrasta; piti i opet piti pasulj i opet paeulj. Sasvim slučajno prisustvo vall su nesvakodašnjem prizoru. Seljanka је stavila na sto kotur nedopečene vruće ргоје. Nestašne dečije ruke grabile su delove proje. Uz proju sevirana је rakija. Njihove male oči tonule su Ijubomomo u posleđnje kapi bezbojnog dna. A onda: počela je oduševljena dečačka igra u dvoritšu. Bilo je tu četvoro prljave dece, više jedno od drugog za jeđnu malu glavu prljave 1 neočešljane kose. I svuda ista priča; Ijudi piiu a nisu pijanci. Ljubitelji kurioziteta beležili su na papiru... Pije se: pre doručka. posle jta,. рге ručka, posle ručka, pre večere. posle večere. na svadbama. slavama. opelima. кгај kazana>.. Mnogo je teže reći kada se ne pdje.

Veseli starčić priča dugo, sa ponosom u Ijubavlju, o vinu, o vremenima. o Ijudima. Pije se zbog apetita- i zahteva »logike«. A logika je »dokazala«: da vino povećava broj krvnih zrnacas da »streptokomovdcin« leči prehladu. Alkohol je lek, zaborav i razonoda. Alkohol je hleb, Ijubav i jedna scčna fantazija. »Hvala, čiko« Iza prljavih zavesa od mraka, čula se pesma i har monika. Zena ga je prekli njala da ode zbog dečaka, zbog sreće. Onda mu se gru bo otrgla iz zagrljaja i rekla otidi! Hetnmondka je tužno zaplakala, Bio je to poslednji pijančev vikend dosećanja. Odneo je svoje ruke do male lokve na гаskrsndci. Ogrtač dalekog ne ba, zaspao je u njegovoj kosi, a iznad ruku i lišća gibao se lavež i beld ziubi pasa grizli poslednje ostat ke sutona. A kada se vraćao sebi iz one crne ekstaze oslušnuo je odjek koji ши se vraćao sa brda.. sine! Rešio je da ode i de se vrati opet sinu. Da sve bude zaboravljeno. Napraviće grad od sna i mesečine za malog sinč’ća od koga sada odlazi. Otišao је »Antabusu« i sumomim belinama sa ma lom dramom na plavom dianu... K ada se ovih đana vraćao svome đomu, našao је već poodraslog sina na kapiji. Prišao mu je i pružio veliku čokoladu, Dečak ga je pogledao i rekao; »Hvala, čiko«. Onđa je zagrldo_ svog velikog psa ? za*boravio na prisustvo »nepoznatog« čoveka. Otac se okrenuo. Ra mena su se čudno kretala. Stavio je svoje nežne bele ruke u kosu i đugo, dugo plakao Sve je ličilo na onu noć kada je prvi put otišao. Kada su petli najavili još jednu rumenu zoru nad selom on је čvrsto re šio đa opet đođe svome domu sa prvim jutamjim sun

cem, sada već stariji za је dno putovanje i malu već nost bez dećakovog smeha. Gomila aruketniih IHstova složenih u brojke. Ne treba mrzeti brojke kad nešto čud no kazuju. Mala, prosta pro porcija: troši se 500 —1000 grama tnesa. odnosno masti, na jeđnog člana i 300 litara vina Ш rakije. Sve je u za čaranom krugu vina i pasulja, Tako počinje rođenje, tako poslednji smiraj, Radost boravi od jedne do druge raskrsnice. Ljudi ne traže mnogo od života. Sve je raspevano kada muzičke

kolonije cigana, objave bub njevima nečije rođenje, ne čije venčanje, nečiju radost, »Buretova« priča o buradima Izdajemo još jedan list, Generalije nekad naslućuju mnogo pojedinosti. To je ona kršna Ijudina. tako vesela i tako pametna. Njegov maleni krug življemja: vino radionica sa malo zlata u uiglovima vino, tako je buran i uvek nov. Ljudd mu nadenuli sirmbolično ime »Виге«, Bure je njegova naj veća Ijubav. 6 buretu, o bu rađima, pričaće nam on svo Ju veselu priču. koja liči na ispovest dečačku.

»Pre rata sam stalno gonio vino. Proputovao sam mnogim drumovima. video mnoge gradove«. Onda bi značajno podigao kažiprst i stavio ga na sle poočnice. s očiglednom namerom da pokaže kako je pametan. Uvek bi zaboravio da za put ponese više pića. No, mala burgija je uvek bila u džepu. Nekoliko pokreta гике i bio je tako blizu vinu. Onda bi zavukao veliku slamku od raži ,• dugo vukao, dok su volovi grabili u dugu jesenju noć. Susret sa

žanđarmima koji pregleđava ju burad .koje on vešto krpi posle »noćne operacije«, bio mu je uvek veseo. »Živeli burazeru... hik. Ti si, bre ne inteligentan, Hik. Zato si i žandairm...« Onda bi ga uhvatio za nos i pružio flasu rakije. Njegov život je pun aneg dota koje nemaju početka ni ктаја. Početak je već da no zaboiravljen. Sećam se njegove priče kada je prvi put u životu bio «mortus pijan«. Nikada od tada nije bio »pijan«. Noge.su ga do nele samo do. vlanže zarav ni, jedne tople i kasne jesenje noći, kada Župa miri še na svadbe, kada se razle že pesma daleko od vinograda. Cele noći je neko рге-

spavao na njemu. A kada su izjutra ustali ostalo im je samo malo rakije na đnu. Sledilo je prijateljsko »živeli« i pošli su ponovo da žive jučerašnjim zivotom rađosti. Tako se rađaju Ijudi u o vim nemi'rnim zaseocima. Zi.vot snažno traži od njih da budu veseli. I onda kada za doručak pojedu samo snove. I onda kada beskrajno vole sve što je crveno. Kada u praznim čašama zapeva ги

mena zom,iača. Pričajte sa,шо o pri.jateljstvu dok fla že riču. Našli ste druga. ka da se crveno vmo zanjiše u čašama. U delirijumu sna o životu; zagrliće zvezdev od neće kovrdže devojačke me đu prstima. proneće smeh tuđim usnama i sutom im nikada neče pokriti vidne veselih lutanja. Pijte da se uvek njišu pesme nad žup skim vlnogradima.

Jovan BUKEI.IC

GOLUBIJA LJUBAV

SEDIMO jedan prema drugom da nam se kolena skoro dodiruju. Pored nas peć. Ja gledam u njegove prste što bodu vazduh, on gleda kroz prozor. Iга stakla se krovoi utapaju u podnevnu izmaglicu. Pokošavam da гпц objasnim rešto. Ljut je. Kažem mu da je to slućajno, sasvim sluCaino ispalo baš to Ne veruje u slučajnosti Najzad mu kažem. da ne znam šta da mu kažem. U tom slučaju on če da ?e racoita kod nadježnjih Pb ja sam nadležan, jer је crvena oiovka bila u mojim rukama. Utoliko gore

po tebe, upozorava on. Posle, on para noktom vazduh, pokazuje na peć, pa na mene, ps na krovove i kaže da je mnogo bolje pisati pesme, јег tu skraćivanje, brate moj, nema! Ja bih da primetim kako za tehničkog urednika nepostoje nemogućnosti. On uzvikuje: dakle, po tvome tehnika übija poeziu! A znaš li ti da је poezija neuništiva! Neću da se svađam. Onda ie гекао napisaću pesmu, svakako ću da napišem pesmu i doneću je, da vidim đa li će onda da je skrati taj tvoj tehnićki. A ako bude tako tužiću ga, i njega, i te-

be i sve ću da tužim. Jesi li ćuo ti, druže, za siobodu štampei Cutim. Pa onda mu kažem: a jesi li čuo ti za golubiju Ijubav? Ne vrđaj, viče on. Cuj onda. Sedi na pohabanoj fotelji, bez desnog naslona za ruku, pored velike gvozdene peči 1 gleda kroz prozor ргеко krovova. Na zgradi ргеко pu ta, ispod pleha, iz rupe, izleti golub. Posle zaleprža i drugn golub, pa jato prekrije betonski ispust. Mladič podigne slušalicu i hukne u nju: ne, glavni urednik nije o\ r de, pa je spušta brzo. Na krovu susedne zgrade odigrava se neobična stvar. Golubovi se podelili u parove. Mladić pažljivo gleda od kvake na vratima, ргеко jednog pisaćeg stola, pregršti starih brojeva; drugdg, dve prazne mastionice; trećeg, te lefonski knenik; Cetvrti je prazan, onda dva ormana, pa k\'aka. Golubiji Ijubavni раг sleti na svetlarnik. Golub guče spuštenih krila i vrti se oko golubice, ona ravnođušna za njegov posao, Mladić se seća da je pisao pesme. GoJubiH par se krije u deo sv'etlamika koji se sa prozoга ne vidi. Mladić ®eđa za prazan sto. i počinje đa gleda u praznu hartiju. Ma šta me se tiče sve to! uzviku je ovai gto sedi preko puta mene. Sta me se tiče ta nlihova golubiia Ijubav, Ja neću to đa čujem. Pričam. Ušao je neko, posle je soba bila košnica. Vade papiriće iz đženova. mašu njima imađ fftave. Kome je vreme skunlie? Dežurni uređnik!

Na koliko? Jedanaest, jedanaest cicera, nonparel beli! Sta se to mene tiče. Baš me briga za nonparel beli, uzvikuje ovaj što sedi ргеко puta mene. Pričam. IVlladić je napisao pesmu, »Gplubija Ijubav« se zvalata pesma, a urednik mu гекао: šta! nisi doneo članak? A znaš li ti da su to čitave tri šlajfne! A znaš li ti da je to planirano! Mladić je bacio pesmu u peć i otišao da napiše“ čla'hak o igrankama. Ali šta se mene tiču tih jedanaest cicera nonparela! viče ovaj što sedi ргеко puta. Neču da čujem za nonparel! Ti si meni skratio misao, otsekao si mi glavu! Ja znam, da je njegov članak bio složen nonparelom da ne bi bio skračen. Ali ovoga puta ćutim. Cutim i misilim duboko. A onđa se setim, na primer, ovog: devojka je iedna napisala članak o balerinl. Ona je možđa pisala o sebi, jer devojka pisac bila je isto tako balerina. Posle, kađa je izašao list, jurila ie ispremetane redove. Grđno se uplašila. Rekla je: hoće l*i mene grditi zboe ovoga? I više nije pisala čianke za novine. Posle svakeg novoe hroia ude neko na ova \n*ata i kaže: otsekll ste mi glavu! A ovaj ovde preko p”fa mene uz’ 1kirie: zar tohnjka da übiie noezii”? Sukobi. dakle. »2ukobi n i°danaest cicera. Znam da su b*h jedanaest cicera nešto veliko. Da govore »krvavoil Hjnskirn iezikom. T zato ćutim. Cekam sledeći broj. T novi suk.ob između čoveka i jedanaest ciccra. a da nisam sivuran đa li ie to samo sukob između njih...

Bane JOVANOVIC

KONKURS

Savezni geološki zavod u Beogradu гаspisuje konkurs radi stipendlranja izvesnog broja studenata, i to: 1. rudarske i geologke struke Rudarsko -geološkog fakulteta i 2. za predmel fiziku iiziČku hemiju na Prirodno - matematičkom fakultetu P/venstveno će se primati studenti pete. odnosno četvrte godine i to sa odličnim ili vrlo dobrim uspehom. Prijave sa biografijom podneti Personalnom referentu Zavoda, Kosančićev Venac br. 29.

PREDUZEĆE »TERHOILKKTRO« BEOGRAD FABKIKA KOTLOVA RASPISUJE KONKURS za 3 MA6INSKA INŽENJERA SA PRAKSOM 11Л BEZ PRAKSE 10 MASINSKIH TEHNICARA SA PRAKSOM ПЛ BEZ PRAKSE 1 POSLOVOĐU AUTORADIONICE 1 VISOKOKVALIFIKOVANOG AUTOMEHANICARA OBAVESTENJA I PONUDE SLATI NA »TERMOELEKTRO« FABRIKA KOTLOVA, VISNJICKA BR. 90, BEOGRAD, TELEFON BR. 32-703.