Student

ULOGA I PERSPEKTIVE ZLATA

NAUCNI PRILOG • NAUCNI PRILOG • NAUCNI PRILOG • NAUCNI

Postojl vrlo tesna povezanost ziaia sa problemlma valutam h odmosa, međunarodne Ukvidnosti, monetamih rezervi, deficita 1 suficita platn:h bilansa pojedinih zemalja. Svi ovi problema čdne u stvari jedae od najvažnijih kampleksa svatske privrede. Sadašnji poremečaj na međunatrodnoj finans jskoj scenl (prst nja devalvaaije franka, devalvacije nemačke marke, devalvacaje britanske ftmte) je ne samo simbol krize monetamog sistemci pojedjniih zemalja, nego krize širih razraera, zapravo' krize mehanizma međunarodnih plaćanja. U čemu se, u okviru tog kompleksa, sastojd problam zlata? Kailcva je uloga zlata u današnjim privrednim zbivanjima u svetu? Odgovor na ova dva pitanja najbolje je potražiti Iz isto itijske parspektive. Svojevrameno je velikl buržo askl ekonomista Koins »azvao rlato »ostartkom varvarskog do ba«. Takvo lli slačno raišljenje danas zastupa dobar broj, npr. američklh, ekonomista. Nasuprof lome nedavno smo čuli istaknute francuske ekonomiste 1 ministre kako tvrde da je centar evelskih f jnansijskih i privrednih odnosa upravo zlato. Otkuda o vako različdta mišljenja o ulori zlata u raeđunarodnim ftnansiJama? Zlato služi kao pokriće novčanlca, tj. kao garant njiho ve vrednosti; nekad i samo cirkuliše kao zlatom »e plačaju izvesne međunarodne transakoije; zlato, hteli to neki illi ne, predstavlja danas u svetu vrlo rašreno 1 prihvačeno morilo vrednosti kao što su motar, kilogram 1 druge mere kako je to nedavno izneo jedan ameclčka okonomist. Kao metal, kao sdrovlna zlato nema vollku primenu u industrlji (sem u izradi nakita, nešto u elektronld, u izradl vasionskih let ; llca i još ponegde), aIJ ono ima značajnu uiogu u monotarnim slstemima celoga sveta. Tu je ulogu igralo kroz vckove i zadržava je još uvek. Zlato je, međut m, posrtaJo veoma važna monetama rezerva. Kao t svaka druga rezarva, tako i monetaima omogućava šire poIje za mamevr sanje onim državama koje njom raspolažu, baš kao što ograničava polje acije qnim državama 1 privredama koje tu rezervu nemaju. GovorM o rezervama iroa smlsla jed : no u veđ sa tz\ r . mcđunarodnom likv'dnošću. Medunarodna likvldnost u stvari označava sposobnost pojedimh država da, kad za to naiđe potrebai, mogu da finansiraju deflc te platnog bdlansa. Ako neka država više uvozi nego što Lzvozl, onda ona taj višak mora nečim da firansira. Ukoiiko ga ne finansira kre dit'ma, tj. ukoliko ne odlaže plaćanje naetalog deficita, država mora da koristl sredstva svojlh rezervi. Trečeg nema. Kako je u posleratnom periodu veliki broj zeanaija došao u teškoče platnog bilansa l to ne samo neraevijene zemlje lli razvoju nego I velike industnjalizxxvane zemlje to se u-svetu pojavio problem nedovoljne likvidnostl, tj. nedovoljne sposobnosti velikog broja zemalja da slede ritam ekspanzije domače privredo 1 međunarodnu trgovinu koj ; m Ide osrtali deo sveta, zbog odsusriai platežnih sredsrtava. Prema tome, dobar deo problema svetske likvidnosti, problema kojl osetno koči razvoj rtfvn zema’ia, s\ r odl se na prohlem raspolaganja rezervama. Razni autorl su pokušali da utvrde 1 da izmore stepen likvddnosti, odnosno nelikvldnostl u svetu. Naj jednostavniji pokazatelj jeste odnos đeAdzmh i zlatnih rezervi prema volumenu spoljne trgovine, prvensn'eno prema uvozu. Pokazuje se da se tokom vremena ovaj odnos pogoršava na štetu reMrvi, tj. da ] ekspanzija spoljne trgovne ima tendendju da brže raste nego što rastu rezerve. Ch'o svakako zadaje brige svim članicama međunarodnog monetamog fonda i ne mali ie broj pokušaja da se povećavanjem kreditai ili. povečavanjem rezervi olakša ekspanzja svetske trgovine. Rezimirajući, možemo reči da se svet danas nalazi pred problenjom monetamih rezervi, l to kako iz aspekfa strukture t : h rezeni, tako i iz aspekta daljeg porasta ukupne mase rezerv: u svetu. Da vidimo nekoliko cifara, ko Je treba da Uustmju rnačaj zlata. Rezerve sc u savremenom svetu sastoje iz ziarta i konvertibiln h deviza 9 Pre rata je preko 90 odsto monetamih rezorvi svih zemalja u

svetu predstavljalo tzv. monetarno zlato, koje se čuvalo u trezonLma narodnih banaka razn h država. Danas se procenjuje da učešće žu-toga metala u svetskim rczervama iznosi nešto oko 60 odsto. Pre rata je, dakle, samo nešto oko 10 odsto rezervi držano u dev zama pretežno u fun tama sterlinga. Posle rata devi/e sačinjavaju oko 40 procenata svih rezervi. Sem toga, ovog puta glrjvna valuta u kojoj se drže rezerve nije više funta več amerčki doiar. Zlato igra, dakle, veliku ulogu u strukturi rezervi jer joŠ uvek predstavlja največi njihov deo, ali ono takođe igjra ulogu 1 u određivanju ritma porasta rezervi u svetu. Prema tome, zlato je u sadašnjem momentu i sadašnj im usloviima veoma važan indikator svetske privredne situacije. Da bi monetama rezerva mogla ispravno funkcionisati, svl bd njeni delovi morali bili međusobno zamenjavi, i to u čvrsto fiks ranim odnosima. Bez obzlra na relativno učešče zlata ili dolara (ili drugih vaJuta u svetskim rezervama), dosada je važiilo pravilo da između njih postojl stahilan odnos cena. Prema tome, onaj koji je Lmao u dolarima mogao ih je u svako doba konvertovatl, pretvoriti u zlato po fiiksmom kursu od 35 dolara za jednu uncu zlata (unca je oko 31 graim). Ukodiko je neko Imao rezerve u funtama sterlinga a njih je u posJednjim godinama bivalo srve manje, mogao je po isrtoj coni nabavljati zlato 111 pak pretvcratl funte u dolare po njdKovom »tvamoin kuirsu. Tako su zapravo »ve svetske valute bile mcđusobno povezane više-manje fiksnim kursevima, te su prema tome imaie 1 fiksni kuns prema ziatu. U osnovi ova zamlsao da između pojediinih valuta postoje flksnl i jednom za duži period utvr đenl odnos! je posledlca potrebe čovečanstva za stabiJnLm opšteprihvaćenim objektivnim meriJlma, all se pokazailo da je ona u praksl teško održ va. Problem strukture rezervl bio je stalno prisutan, a razvitak pos’ednj h godina izbacio je u prvi plan odnos izmcđu dva najvažn ja deia u slrukturl svetskih rezervl dolara i ziata. Da bl slstem monetamih rezervi normalno funkcionisao, potrebno je da ponuda 1 potražnja za pojedinim delovima* koji ga sastavijaju za zlatom ila za dolatrom, na primer budu uravnotežene. Ukoliko to nije sdučaj, ukoliko na primor, postoji veča potražnja za zlatom nego što je ponuda tog metala, vrednost zlata če težiti ka porastu, a to če ugrozitl one koji u tora momentu drže dolar Ui noku dru gu valutu u svojim rezervama. (Isto tako ako ponuda đolara na svetskom tržištu, zbog deficdrta platnog bilansa Ameri/ke, bude veća nego što je tražnja zai doiarma, vrednost dolaira če opasti i izazvatd ponovo poremećaje u sfcrukturi deviznih rezervi. To značl da svaki saistavnl deo rezorvi mora ostati »zdav« i da država čija valuta pretenduje da bude održanai kao svetska rezerva ne može sebi dopustitl dugo trajni deficit platnog bllansa, jer joj to ugrožava međunarodnu vrednost.) Kako se zlafco ponaša kao najvažniji đeo monelamih rezervi? Pvro što treba istući jeste činjenlca da se u svetu oseča sve veča nestašica ovog metala. Glavni proizvođači zlata (a daleko ispred svih to je Južnoafrčka Unija) su od 1965. do 1968. iili srnanjili tli vrlo malo povečali proizvodnju zlatai. Ukupno je u 1965. pro zvedeno 1,44 m Jijardi dolara zlata, a u 1967. 1,41 milijarde dolara zlata. Velikd proizvođač zlata Sovjetski Savez ne objavljuje cifru o svojoj proizvodnji ovog metala ali je on u tpku 10 godina od 1955. do 1965. na svetskol trž štu prodavao znatne količine zlata. 1966. ove prođaje su potpuno prestale i nije ih bilo u 1967. pa nl u hajvečem delu 1968. (mada ima nekih znakova da će se možda opet pojaviti sa manj m količinama zbog eventualne kupovine pšenice, ukoliko se pokaže đa ie žetva u SSSR-u biiia nedovoljna). Ceiokupna ponuda rlata na svetskom tržištu iz nove proizvodnje i iz prodaje SSSR-a dostigla je u 1966. maksimum od oko 2 mTj jarde dolara, da bi u 1966. 1 1967, opaia na svega I,4'milijarde dolaira. S druge strane, došlo je do snažnog povećanja tražnje zlata od strane industrije, privatnih ilca u c lju stvaranja tzv. zlatne štednje, kao i od strane raznih subjekata koji su kupovali zlato u špekulativne svrhe. Nisam pomenuo povećanje tra žnje od strane centralnih bana-

ka koje su se takođe Jaivljale svake goditne na tržištu kao kupoi. To n'sara učinio stoga što su njihove kupovine, koje su od 1953. do 1964. iznosile oko 550 mlliona godišnje, u 1965. i 1966. nagio opale, da bi se u 1967. i 1968. pretvorjle čak u značajsn odl v od 2 mil jarde doiara iz ranije akmulisanih rezervi. Nasuprot tome, kupovina od strane industrije (za več pomenute razne izrade naklta, prevznih inatrumenata, ©lektronskih aparata 1 interplanetamih letildca) povećale su se u periodu od 10 goddna od oko 170 mdTona na preko 500 miiliona«, gotovo 3 puta. Još više su u Jstom perlodu parasle kupovine zlata od strane pnivatn h lica. B lo u svrhe tezaurisanja ili u špekuleitivne svrhe, povećale su se kupovine za pet puta (od oko 150 miliona na preko 750 mM'ona u 1966). Mcđutim, do pravog proboja na trž štu zlatai došlo je u 1967. 1 1968. Raćuna se da su kupovine zlata u nemonetame svrhe samo za godinu dana udvositručene: od 1,4 milijarde đolara krajem 1966. na 2,8 mitlijardl dolara krajem 1967. Cifre za 1968. još nisu objavljene, ali nema sumnje da se, naročito u prv h nekoliko raeseca ove godine, clfra od 2,8 mllljarde još više povečalat RazumlijJvo je da se tako povećanje zlata u rukama privatnih lica moglo ostvariti jcdlno uz ogroman odliv iz rvaničndh rczorvi narodnih banaka pojedinih zemalja. U 1967. l 1968. godini tražnja privatnih lica jc bila toliko snažna da je primoraila ccntralno banke zainteresovanih zemaIja, udruiene u tzv. *pool«, odnosno klub, da intervenlšu na tržištu zlata masivnlm prodajama ovog mctala po ceni od 35 do lara za uncu 1 da t me sprečavaju porast cena zlata. U ov>m uslovima svakl lole značajniji porcmećaj na valutamom polju izazvao je prave bure na tržištu zlata. Tako smo bili svedod navale kuiiaca pre godinu dana u novembru 1967. godine, u vrerne kada je funta sterlinga devalvtrala. Zatim je došlo do poznatog naleta tražnje u prvom kvartalu 1968. zbog \resti da se amer čki bilans plaćanja nije poprav o i zbog sumnje u sposobnost centralnih banaka da održe cenu zlata na 35 dolara. U tom periodu zabcleženo je da su centralne banke morale da iz svojih rezervi izdadu više od 2 m lijarde dolara zlata radi ocir žavanja njegove ccne. To je dovelo do poznatog obustavljanja operacije kluba na «lo bodnom tržištu. Na dan 17 marta 1968. u Vašingtonu, narodne banke SAD, Francuske, Velike Britanije, SR Nemaoke, Italije, Belgije, Holandije i Svaijcarske, dogovorile su se da: a) v še neče prodavati zlato na slobodnom tržištu, b) smatraju da neće bdtl potrebno ni da kupuju zlato na slobodnom tržištu 1 c) neće prodavad zlato onim narodnim bankama koje budu prodavale zlato na slobodnom tržištu. Ov m su stvorena đva tržišta zlata: jcdno na kome je cena zlata fiksna, te i dalje iznosi 35 dolara za jednu finu uncu, a kao kupci i prodavci mogu se javljati samo centralne b:mke i, u izvesn m slučajevima, direktni proizvođači, i drugo, tzv. slobođno tržište, gde sc odvija promet sa zlatom van kruga narodn h banaka, gde cena fluktuira i slobodno se formirai i gde se može svako sera narodnih banaka pojavlti kao kupac lli prodavac. Posle stvaranja dva pairalelna tržišta, cena je na slobodnom tržtštu doduše porasla. al' ne onoliko koliko su to špekulanti očekivali. Od 35 dolara ona je do nedavna osoilirala između 38 1 42 dolara i samo je u izvesnim momentima dopirala do 44. Sem toga, jcivilo se nekoliko tržišta zlata sa razl čitim cenama, što je samo doprinelo stvaranju nesigume situacije. Uopšte, može sc reći da jc slobodno tržište postalo jako osetljivo ne scimo na monetame poremećaje nego 1 na neprivredna, politička i druga zbivanja u savremenom svetu. Situacija je i dalje nestabiina na slobodnom tržištu 1 može se u svakom momentu izmen ti pod uticajem raznih događaja, biio međunarodnog karaktora, blio nacionalnog, u zemljama koje imaju veliku važnost na tržištu zlata. Ima čitav niz još nerešcn h pitanja I potrebno je da mno ge zemlje preduzmu mere za prifagođavanje situad je u kojoj postoje dva tržišta zlata. Opšte ie p.ihvaćeno mlšljcnje da rešenja doneta u toku 1968. samo odlažu uspostavljanje nor-

malndjih odnosa rlata prema dmgam valutama, da još nisu stvoreni uslovi za normalniju ulogu zlaita u mcđumarodnim finans jskim oporacijama. Ostaje i dalje činjemca da je ponuda zlata, kako sadašnja tako i ona koja se može u porspektdvi oćekivati, nedovoljna da održi potreban stepen likvidnosti u svetu. To navodd na zzildjučak da će i dalje zlato imaii prednost nad dnigim oblicima iczervi (zbog sve veće retkosti), ukoLlko se nešto blitno ne Izmcni u odnosima zlata i drugih valuta. Takođe se može predvideti i to da ce špekulacija protdv većine valuta a u korisi zlata da se održd i dalje, pošto će imaooi valuta tež ti dai ih što pre protvore u zlato, smatrajuća ga stabjnijom vrednošću. Kakve su, dakle, perspektdve zlata u njegovoj ulozd svetskih rezervi? CKiig’odno je da se ne može računatd na neko nrjgk) povećanje ponude zlata iiz tekuće proizvodnje, pa čak nt Iz prodaja nfckih većih država (kao što je SSSR). Postoje dve idejne struje među finansijerima i ekonomdst ana, dva rešenja probler ma oskudice zlata. Jedni predlažu povcćanje cene zlata, kojim bi se automatski povećaJe i postojeće rezea*vc. To su oni o kojima je bilo ćeči na početku, koji smatraju da je zla to centar finansijskog sistema u svetu i da se ne moze još predvideti peniod kad će zlato proslatd da igra svoju ulogu. Mcđu ovim se uglavnom bar sve do skora nalazio čitav nlz ekonomista u Francuskoj i u nefcim druigim zemljama cvropskog kontinenta. Druga soluclja, zastupana sa ne manjom žcstinom od prve, traži se u tzv •dernonetarizacij'i« zdaita, Branioci ovog slava smatraju da je zlato u tvara demodiran oblik rczervc, da zlato igra svoju ulogu sve manje uspc-

Sno, da je izđoženo znatnim udarlma špokuLacdje, te da zavisi od ćudri raznih pojedinacai, od ruskih prodaja zlata, o potrebe za zilatom u Industrijt, od neizvesnostd u budućim proizvodnim kapaoLtelima itd. Ukoliko bi se povećala cena zlcita te na taj način povcćala l uloga zlata došlo bi 1 do povcćanja dejstva sv h ovih napred navedenih faktorra nestabiLnosti. Zbog toga se predlaže đa se narodne banke međusobno đogovore i u zajednici sa međunarodnim monetamLm fondom oduzmu zlatu njegove monotamc atribute i da se zlato na taj način pretvori u ob : čnu robu, metal kao svaki drugi, bafcar, ailum'in jum, srebro i slično. I jedno d drugo gledištc podložno je veoma ozbiljnim kritikama. 1. Ako porast cene zlata bude nesrnatan, on neće bitd dovolj no jak da prodzvede ozbiljn'Je dejstvo. Sem toga, malo povećanje cena zlata protumačailo bd se kao priivreTneno i, pošto ne bi pokazalo rezultate u prvoj fazi, špekulanti bi očekivsili novo povećanje cena, To bi moglo dovesti do čitavog nilza uzastopnih manjih povećanja cena zlata sa nođogledniim negativn m posledicama. Zbog toga gotovo sve prLstalice povcćanja cena zlata zahtovaju da ono bude velko. Ndsu rotkd glasovi koji traže da se vrednost zlata poveća bar na dvostruku vLs nu od sadašnjeg nivoa, što se pravda tdme da je vrednost ostalih roba, tj. cena ostallh roba u odnosu na ccne pre rarta, kada je fiksiran kurs od 35 dolara za uncu porasla za otprilike dva puta u razvijemm zemdjaraa. Međut : m, ovo znatno povećanje vrednosU zlatai i, prcma tomc, verdnosti rezorvi, neminovmo bl dovelo do poremoćaja ravnoteže robno-nov čanilt odinosa na svetskom tržlštu, Infiatoml pritusak bd, prc-

ma kritičartma ovoga gledišta, bio ne sarao neeadrživ več i katastrofalan. Osum toga veMki deo tetzaurisanog zlata od strane privatn ka pojavio bd se kao kupovna mod na tržištu, što bd sa svoje strane dovelo takođe do značaijne svetake inflaclje. Nrjjzad, raspoard zlartnih rezervi među državama je veoma neujednačen 1 noke bd zemlje veom?j dobile, dok bi druge znatno izgub le u svojim međusobnim odnosima. Drugo rešenje se krlt'ikuje uglavnora zbog toga Sto bi ukldanjem zlata kao monetanne rezorve biilo svakoj državi ostavljeno mnogo više slobode u njenoj unutarajoj monetarnoj politici. Zlato je naiime delovaJo kao element discipline i kočilo neobuzdano i slobodno ponašanje pojedinih država. U slučaju da se zlato demonetiz'ra postar vlja se pdtanje kaiko bi se međusobno uskladile politlke razn'ih država koje bd tada Imale znaitno veću mogučnost da pređuzimaju mere, jedne na račun drugih. D'skusdja između ova dva suprotna tabora ndjje još završena. Za sada se čnl da teza o posteioenoj demonetarizadjl zlata dobijai prevagu. Stvaranje dvosturkog tržišta zlata je korak u tom pravcu; dogovor među centraln : im bankama da ne kupuju i ne prodaju zlato na slo bodnom tržištu, takođe. Stvairanje đodatn'h izvora međunarodne likvdnostl preko novog mo> hanizma »specijalnih prava vučenja« kod monetamog fonda deluje u istom pravcu. Kako će se sve to zaivrSdtl nemoguće je zasad prdvidetd, ali ono Sto je sigurno to je da sadaSnjl sistern međimarrodnlh mo notarruih odnosa pokazuje da nije dovoljno »posoban da se prikugodi razvoju materijjataih snar ga 1 privrede sveta. Učestane krize ®e sada koncentriišu bai na tom sektora, a nc više na nok'ira drugim. Najnovija kriza franka I lErtenitna kriza funte zaoštravaju pitanje sveukupnog rešavanja odnosa, pa čak 1 revaziju Bretonvudsklh sporazuma, koji su bili u osnovd dosadašnjeg međunarodnog ’monetamog sdstema. Dobro bd b 10, ai to se i očekuje, da se več u idućoj godini sazove međunarodna konferendja koja bl se pozabavla reformom ne samo uloge zlaita nego i čitavog sdstema.

DR PREDRAG MIHAtLOVIđ

CRTEŽ SLOBODANA ftiJANA

KOMODA

PRICA • PRICA • PRICA • PRICA • PRICA A PRICA • PRICA •

Übaštl Je po »enovlit , m mostiraa još uvek ležao siv, izgažen sneg. Lagano je trullo stapajući se sa zemljom. Kada sam otvorila vanna i odgovorila čovoku da to nilje moj ugalj na ulici, Clra je pofcušao da pobegnc. Zapleo se između mojih nogu. Priviačio ga je rairis. nove zemlie, oplođene toplotom snega. Zalupila sam vrata. Naipolju je čovek zastajkivao, morai da se u čudu okretao i zverao pi'tajući se: »kakva 11 je ovo kuća«. čira je odskoćio. Sagla sam se da ga uhvatim; narastao je i ojačao u toku zime, nije se dao dotači. Odjur o je u sobu i smestio se u naslonjači. Posmatrao me je ravnodušno, izvijen u polukrug. Rep je bio nemiran, ispresecan žutim prugama. Dok bih mu prilazila, govor la sam: »Ciro, macane, mac, mac«, propinjala se na prste da budem tlša, i opuštala se nekako mufclo u telu kada bi on naglo odskočio, odla-' zeći na neko drugo mesto. Zaću-1 dila bih se njegovoj težini koja lutk) zabubnja po parketu. Porcelan u vitrinama bi lagano podrhtavao. Ružičasta lampa je nekada stajala na komodi. Bila je ukrašena zv'Ončić ma od stakla zveckali su tanko, nežno, po taktu koraka. Intarzije u drvetu komode su bile žućkasie. Kada je odneo komodu, parket ispod nje se siveo od prašine. Nlsam osetila tugu, gledajući kako je odnosi, već blagost i nekakvu muku u dubini stomaka. Odneo je komodu juče. Danas sam smestila lampu na stollć jx>red prozora. Nisam htela da popunjavam prazninu, Alcsandro ce me pltatd da li saun prodala komodu. Dragutin je dolazio da kupuje stvari. On je obilazio grad tražeći stilake komođe. Morao je da se saigne da bi ušao kroz vrata. Gledajući kroz okna u zelenkast otsjaj uličnih svetiljki, gpvorio je o stvarima: »MoMa su crvotočne«. Odugovlačila sam posao. Sviđala mi se njegova oštrina, reskost glasa. Mačori su ga ćutke posmatrali. Nije primećivao da

odugovlafcim prodaju, a možda je i oselio. U očima su mu svetlele dve tačke kao udaljcna ogledala. »Moje su stvarl orig’nall. Ljudi vole koraode sa» Intarzijama« odgovarala sam, Domosala sara mu djimJ jend čaj u krhkkn piuzim m šoljama. l&pijao ga je brzo, ne primecujući ćiilibarsku boju i čudan ukus. Pio je i merio pogledom sobu, svaku slvcir. Nosila sam žersejske haIj ne meke poput kožice mladunčadi, Njegova poslovnost, zalvorenost, budide su u mend želju da ga pridobijem. Podsečao me na Cim, Pomislila sam: »Kao Cira« gledajući kako strplj vo poslovno pije čaij 1 upija u sebe stvari. Cira me je posmatrao sa kreveta mrzovoljno, sko ro neprijateljski, Sve je mlrisalo na mačjak, Nisam smela da otvorim prozor, Iskočio bi na»polje i vratio se onim Ijudima kod kojih je rođen. Nlkako da se sprijateljj sa Makijem. Tukli su se i grizli. Maki je bio lep, ali star. Sivosmeđ. Zbog ncčeg Mak 4 je u meni izarivao otudno osećanie sete nad samom sobom. Očima je neprestano prekllnjao. To ml je smetalo. Mogao je satima da se ne pomeri na kauču, mlohav, linjav. Ali, neprok dno je preklinjao sajamskim očima. Kada bih ga uzela na krllo, preo je übrzano, dahćući od sreće. Iz ustiju mu je izbijao topao, starački dah. Ne pamtim cla je Alesandro ikad zakasnio na čaj. Dolazio je posle podne; u vretne kada u vazduhu počinje da se rasijpa popeljaisti mrak 1 kada zamiriše od vlažnosti i hladnoće na dim; obučen u tamno oclelo, sa ncn'inama u džepu i nekom novošću o prLjateljima. Pio je čaj lagano, znalački. Razgovarali smo o Ijudima i umetnosd. Oslonjena na neki meki oval naslomjače, slušala sam. U vunenoj baljini izgledala sam dosta» mlađa ođ njega. Posmatrala sam njegovu zhunjenost kada mi susretne po jiled. Kao i Makijeve oćl, su mu bi!e mlečasto plave. Mačora je

miiJavao sportm pokretima, ne gledajući u smeđe krzno i tajnke dlake. Cira je ležao ix> strani, odsutan ili bi se nakostrešen pribijao uz prozorsko stakJo i posmartrao gubitke Iskolačenili očiiju, pustajući otegnute rajauke. Gugutke sam hranda žitom. U gomilama su sletale na hrpe žirta i gugale promuklo, dosadno. Danas sa«n očekivala Alesandrovu posetu nešto kasoiije nego uobičajeno, Biče mu žao komode. Odmah sa vrata videče da je i nema i preko lica će mu preieteti zbunjen, nospretan osmeh. Komodu u Dragutinovoj sobi zaimišljala sam sa nekom posebnom hladnočom, oštrinom. Nlje mi bilo krivo. Kad dode, pomislila sam, biču nežna. Više nisam osećala otupeiost. Njegova makijevska, staračka odanost učini mi se prijatnom. Miris vlažnog pepela me trže. Bio je Cira. Oni su oba/vljali potrebu na pepelu. Iznela sam sud u hodniik. Hranila sam ih pre sumraka. U kuh nji je mirisao plin, kiselo, neprijatno, Džigerica je bila isuviše hladna. Zagrejala sam je. Znali su da im spremam večeru po zrveketu suđa i mdnisu, marukali su otegnuto i grebali vrala. Rasporedila sam džigericu u lirnene tanjirlće, krv je lila iz nje, bila je suviše meka. Kada sam otvor la vrata, navakli su kao ludi. Cira je bitro bacio pogled u Makijev tanjir. Odmeravao ga je 'mljackajuči. Uvek bi pojeo prvi. Terala sam ga od Makija. Na kraju su se oboiica lagano odgegala u sobu. Pokupila sam i oprala tanjiriče. Kroz prozor na kuhinji, zaklonjen krošnjom drveta, video se smeđi, rastres’ti mrak. Pomislih da je vreme dai čujem rvono. Otvorila sam vrata od sobe 1 slušala. Ruke su mi bile vlažne od vode, ali tople. zumovi su se nejasno krertali oko mene, Mačori su ćutali. Zaevonilo je. Po muklom, odmerenom rvuku znam da je Alesandro.

MfLICA MICIC

19&/27

•TUDENT

Strana 11