Svet

VLADE DIVAC: HRVATI I MI SMO NAJJAČI

Razgovarala: Aleksandra Petrović

VtADE DIVAC. gorostas jugoslovenske košarke. igrač "Lejkersa" ko)i će na predstojećem Evropskom šampionatu u Atini zaigrati u dresu "plavih". u ekskluzivnoj ispovesti za "Svet" govorl o svojim američkim iskustvima. sporu sa "Partizanom" i tvrdi:

AMERIKA JE MOJA DRUGA DOMOVINA IO NJOJ ĆU OSTATI: TAMO SVI ZNAJU DA SAM SRDIN I TO NIKOME NE SMETA!!!

ošarkaškosportska i čitava jugoslovenska javnost konačno je odaimula. Prvo: "Uh, Bogu hvala" došlo je kad je svet podigao spuštenu rampu i dozvolio našim košarkašima da se takmiče na Evropskom šampionatu u Atini. Drugo olakšanje, dogodilo se nedavno, kad je nesporazum na relaciji: košarkaski as Vlade Divac i KK "Partizan" srećno raspleten. Velika igra živaca je završena. Izglediza uspešan plasman plavih sad su daleko veći. Naravno, da bi isticanje šta i koliko Divčevom igrom dobija jugoslovenska reprezentacija bio čist pleonazam. Suvišno je govoriti i o Divčevoj populamosti na ovim našim prostorima. Cak ni šestogodišnje odsustvo, koliko ovaj vanserijski košarkaš igra za američke "Lejkerse", nije ni za mrvicu umanjilo njegovu populamost. Trebalo nas je samo videti dok smo razgovarali u bašti kafića beogradskog "Pionira". Novinari, fotoreporteri, kamere i kamermani, navijači i obožavaoci... Svi su se tu odjednom našli. A on, jeđnostavan, prirodan, narodski kakav je oduvek bio, svakom oipozdravlja, odgovara na pitanje kako je i šta radi, slika se, deli

autograme... Što ne nađosmo neko skrovitije mesto za razgovor, prebacila sam sebi. Bila je to istovremeno i prilika da se setim da je nekoliko godina unazad Vlade Divac svoju današnju stvamost mogao samo da želi i sanja. "Imam dva velika sna. Pre svega želim da postanem standardni reprezentativac, a zatim da jednog dana zaigram među američkim profesionalcima. To je plafon u košarci, vrhunac karijere, dokaz apsoiutnog kvaliteta", priznao je 1986. godine osamnaestogodisnji centar "Partizana". Nije ni slutio da će deo svojih ambicija osfvariti uskoro. Već iste godine zaigrao je za reprezentaciju Jugoslavije na Svetskom prvenstvu u Španiji. Bilo je to, mnogi pamte, malerozno takmičenje za "plave". U polufinalu s Rusima, 55 sekundi pre kraja vodili su sa devet poena prednosti i - izgubili. Izgubljenu loptu u toj neverovatnoj poslednjoj minuti mladi Divac propratio je su-

zama. Osvajanje titule svetskog prvaka ’9O. u Argentini, kao i zauzimanje mesta evropskog prvaka u Zagrebu ’B9, što je potvrđeno u Rimu ’9l. osušilo je "španske" suze. U svim tim takmičenjima Divac je imao i svoju ličnu zlatnu seriju. Sve te godine sanjao je NBA; "Maštam o NBA. To je fantastican izazov. Maštam - i plašim se. Sta ću ja tamo? Ja jesam profesionalac, ali profesionalac u jugoslovenskim relacijama. Amerika? To je novi svet, veliki svet." - preslišavao je glasno svoje planove. Nepunu godinu posle ove izjave, leta 1989. taj novi, veliki svet našao se pod njegovim nogama. Postao je član ekipe čuvenih "Jezeraša", u kojoj su igrale takve košarkaške legende kao što su Karim Abdul Džabar (Divac je u timu baš njega nasledio) i Irvin Medžik Džonson. Od samog starta izborio se za stalno mesto u ekipi "Lejkersa", a poslednjih godina, od odlaska Medžik Džonsona postaO je centralni oslonac igre svog tima.

Najvećim delom zahvaljujući njegovim sjajnim partijama, "Lejkersi” su uspeli da prevaziđu krizu u kojoj su se nalli prošle godine, kada nisu uspeli ni da se plasiraju u plej-of. Ove sezone zaigrali su mnogo bolje, ali su u drugom kolu eliminisani od strane ekipe San Antonija. Najvažniji ovogodišnji košarkaški događaj na "starom" kontinentu svakako je Evropsko prvenstvo. O mogućnostima reprezentai njenim izgledima na Sampionatu, Divac kaže: "Odgledao sam neke utakmice naše reprezentacije. Jednu utakmicu smo odigrali i u kompletnom sastavu, protiv ekipe Tame AII Sfar Mi imamo mnogo talentovanih igrača. Fali samo malo više iskustva. Sa mnom u ekipi, i taj problem je rešen. Nema razloga da ne budemo prvi. Mi smo favoriti To nije subjektivno mišljenje. Dele ga mnogi Ijudi van Jugoslavije. Najkvalitetnije ekipe u Evropi su naša i Hrvafska, fako da očeku-

jem da će najvcćaborba da se vodi upravo između te dve reprezentacije." • Koji igrać naše reprezentacije je na tebe ostavio najbolji utisak? Cija igra ti se najviše dopala? Najviše mi se dopada Dejan Bodiroga. To je mlad, perspektivan, talentovan igrač. Poseduje sve kvalitete da postane pravi NBA igrač. Hoće li to zaista postati, zavisi isključivo od njega. • Napravi, u krafkim crtama, paralelu evropske i amerićke košarke. Između evropske i američke košarke postoji tolika razlika da se Sovek prosto zapita da li je to jedan te isti sport. Pravila su maltene ista, ali je sistem totalno različit. Neuporediva je fizička pripremljenost igrača, brzina,.. Najveća razlika je upravo u brzini i snazi. Evropska košarka je daleko iza američke. • Suđenje na košarkaškim utakmicama u Americi potpuno je drugaćije nego u Evropi?!

Igra se vrlo čvrsto, grublje nego u Evropi, a faulovi se ne sude tako brzo, Način suđenja dopušta da se igra jaka košarka, da se igra muški. • Kakve bi bile šanse nekog našeg kluba, "Partizana" na primer, u NBA? Naši vodeči klubovi poseduju kvabtet, tako da mislim da bi mogli da se uklope. Bio bi neophodan apsolutno profesionalan rad na svim nivoima - od kluba do igrača. U NBA sve je vrhunski profesionalno. Isključivo od igrača, od toga da li je spreman ili ne, zavisi da li če igr.ati. U američkoj profesionalnoj ligi nema karantina, nema presija nikakve vrste, nema presija oko ugovora. Igrač ne razmišlja o tome da li će biti isplaćen na vreme. Njegovo je da igra i da pruži maksimum. • Kad već spominješ flzičku pripremljenost, gde se višc trenira - u Americi ili Jugoslaviji? Mnogo više se trenira u Jugoslaviji. U Americi je takav sistem

Svet 23.06.1995

24