Svet

MW

41

eograd već nedeljana potresa priča o devojci koJa Je pronađena na pločniku u Ulici Salvadora

E i Aljendea, 1Snad broja 40. Većina dnevnih novina, već sutradan je detaljno opisivala šta se dešavalo ı kako je pružena pomoć devojci, koja je satima stajala a potom ı ležala na istom mestu. U nameri da što tačnije prikažemo događaj obratili smo se jednom od očevidaca, beogradskom advokatu Ivanu Mijatovi TĆUM

Gospodin Mijatović Je toga da-

na 21. II 1996. godine oko 16 časova i 30 minuta krenuo kod svoje klijentkinje Gordane Jakovljević. Neposredno pred ulazom u zgradu video je devojku kako leži, na pločniku, u besvesnom stanju. Pored nje je stajao stariji gospodin. "Prizor me je naprosto zbunio. Očigledno da joj je bila neophodna lekarska pomoć, tim pre što je dan bio izuzetno hladan. Otišao sam kod svoje klijentkinje i zamolio je da pozove Hitnu pomeć, jer se po svoj prilici radi o devojci koja je u kritičnom stanju. Poziv je usledio, ali odgovor je bio neočekivan. Dobili smo savet da pozovemo miliciju, ali i potvrdu da će ipak, doći. Međutim, morali smo da ih zovemo Još jednom i naglasimo da je devojka poplavela od hladnoće. Oko devojke je već bilo okupljenih građana, i ja sam sišao dole. Milicija je već poslala pafroina Kola, njih sam fakođe zamolio da urgiraju kod Hitne pomoći, kako bismo što brže zbrinuli promrzlu devojku. Nakon njihovog poziva medicinska ekipa je stigla na mesto događaja, ali niko iz kombija DIJĆ izlazio. Okupljeni građani su čeli da reaguju, a ja sam prišao kolima i ženu u belom mantilu upitao: 'Da li ste vi lekar? Odgovorila je potvrdno. Pitao sam je zašto ne pruža pomoć devojci koja je u kritičnom stanju?! Uzvrafila mi je: “A ko ste vi?? Rekao sam da sam advokat i da je devojci neophodna pomoć. Usledio je odgovor: 'Molim vas, mene to ne zanima, očigledno se radi o izbeglici! Vidno iznenađen upitah je da li je položila HIPOKRATOVU ZAKLETVU?! Reče: 'Jesam, ali ne u ovoj zemlji.” Neposredno potom iz kombija je izašao db mlađi član ekipe, koji se, takođe predstavio kao lekar i savetovao mi da gledam svoja advokatska posla. Građani su ponovo bučnije reagovali, nakon čega je najglasnijem vozač priprefio da će njega staviti u kombi. Zamolio sam miliciju da pozovu druga kola, što su oni i učinili. Za deset minuta stigla je drop ekipa, koja je na nosilima unela devojku u Kola i odvezla. Ova ekipa je, za razliku od prve reagovala brzo i savesno." U momentu dok o ovome pišemo advokat Mijatović je sastavio krivičnu prijavu protiv, Javnosti već poznate lekarke Dr Ranke Samardžije, po članu 127, stavu 1 KZ Republike Srbije, a koji se odnosi na neukazivanje lekarske pomoći. Kao svedoke, advokat Mijatović navodi Gordanu Jakovljević iz broJa 40 u Ulici Salvadora Aljendea ı Veru Stepanov. koja Živi u istoj zgradi, patrolu stanice milicije, a po potrebi ı ostale očevice.

Advokat Mijatović je takođe, uložio pritužbu Komisiji za pritužbe ı žalbe gradskog zavoda za hitne intervencije. U vezi sa ovini advokat Mijatović kaže: "Dva dana od nemilog događaja u jednom beogradskom dnevnom listu pročitao sam da bi trebalo da se pojavim u Hifnoj pomoći i kažem šta imam. Ja sam poziv rado prihvatio, mada je taj poziv mogao da bude i drugačiji, ı otišao kod pomoćnika direktora Gradskog zavoda za hitne intervencije Dr Selimira Labudovića. On me je vrlo ljubazno

primio, objašnjayvajuci mu da Dr Ranka Samardžija ima privatne probleme... Ja bih dakako, privatne probleme odvojio od službenih, tim pre što se radi o profesiji koja ne sme da trpi privatnost. Objasnio sam doktoru Labudoviću da se moja osuda ne odnosi ni na kakvu instituciju, niti na veliki broj lekara koji savesno, odgovorno i stručno obavljaju ovaj težak posao, već na pojedinca koji nije postupio ni po zakonu, a savest da i ne pominjemo. Dodao bih da prijavu nisam pod-neo kao advokat, već kao građanin, kome moral ne dopušta da se ogluši o ovaj događaj. Posle razgovora sa doktorom Labudovićem otišao sam u kancelariju u kojoj me je sačekala Komisija. Saopštio sam im da sve što sam želeo da izjavim da sam to već i učinio i pitao da li oni imaju nešto da me pitaju. Jedan od članova Komisije mi se obratio rečima: "Da li ste razmišljali, da Je ta ista Dr Rarnka Samardžija, mogla da proceni da ta devojka i treba da leži na pločniku na -2 stepena?? Posle takvog cinizma zamolio sam Komisiju da sasluša jedan dijalog Platona i Diogena.

Platon pita Diogena: 'Da li Je u Atini bilo puno sveta??

Diogen mu odgovara: 'Da, bilo je puno sveta, ali nije bilo LJUDI!"

Ovim rečma advokat Ivan Mijatović zaključio Je svoje viđenje događaja ız Ulice Salvadora Aljendea, na Karaburmi. u Beogradu, ı dodaje da potiče iz porodice medicinara. Devojka u momentu kada o ovome pišemo. još uvek leži ma Neuropsihijatrijskoj klinici "Dr Laza Lazarević" u Beogradu. Kako nezvanično saznajemo ona VIŠe niJe nepoznata osoba, identitet Joj je utvriđen. Na žalost, o njenom zdravstvenom stanju nemamo podataka. I nakon nekoliko pokušaja da obavimo razgovor sa doktorkom Raukom Samardžijom, razgovor nije obavljen.

optužnica ı da ostaju pri SVOJOJ odbrani. da se ne osećaju krivim ı da su nevini.

Zatiun Je reč uzeo zamenik Okružnog Javnog tužioca Milan Letica ı izjavio da ostaje pri svom uverenju da su OplužeDi krivi za zločin koji im se pripisuje. U kratkim crtama Letica je istakao sve značajne momente IZ dotadašnjih sudskih pretresa, CIurao neke delove svedočenja optuženih lica ı ostalih svedoka, posebno naglasio da drugooptuženom Slađanu Petroviću mije bila potrebna predstava u vezi sa odbijanjem da odgovara na njegova pitanja. Zamenik tužioca naglasio Je ı to da Je Zoran Stanković bio rak-rana za Slavicu Hisić, ı da je vrlo dobro poznato kako se takva bolest uklanja. Dodao je da niko drusi osm Slavice nije imao motiv Za ubistvo, da je Stanković novac uvek pozajmljivao od svojih prijatelja ı da Je dugove vraćao ma vreme. Uostalom. svima Je dobro poznato da se dužnici koji dugove vraćaju na vreme (i sa visokom kamatom)

ne ubijaju. Motiv za ubistvo nisu

imali ni lopovi, jer zločin mije izvršen ız koristoljublja — ız Stankovićevog stana nije ukradena nijedna dragocena stvar, stan nije obijen već Je otključan odgovarajućim ključem. Letca je podvukao da u ozbir treba da se uzmu ı svedočenja milicionara u vezi sa saobraćajnom kontrolom, ı dodao da je ı time opovrgnut deo Petrovićeve odbrane. tJ. alıbija, istakavši da ne treba puno verovati dopisu komande vojske RS. "jer se u takvim situacijama veoma lako može prikriti nečije odsustvo, a ı sam opluženi je tVrdio da nije bio na zadatku već da su mali slobodne aktivnosu.” U

18.3.1996. Svet

devojka safimiea leži mei šrožšeociru, a lekarica Hišne

prilog uverenju da su optužemi krivi išlo Je ı nelogično svedočenje Nenada Glušice ı njegove žene. spominjanje uekakvog VOzila koje ne postoji itd. Na kraju svog izlaganja tužilac Je ponovio reči odbrane Slađana Petrovića "da on me bi dao inspektorima SUP-a da ga smimaju da Je znao da oni za to nemaju dozvolu Istražnog sudije”. ı istakao da IZ toga proizilazi da Je optuženi ipak. imao izbor, da ni na šta nije bio prisiljavan. Svoju završnu reč tužilac je okončao tvrdnjom da je dokazana krivica optuženih, ı da. shodno tome, sud treba ı da kazm krivce.

Završna reč odbrane optuženih bila Je mnogo opširnija, pogotovo izlaganje Dušana Uzelca, branioca Slavice Ristić. Odbrana je nadugačko ı naširoko prepričavala detalje koji su sa ramijih glavnih pretresa bili poznati ı Krivičnom veću ı ostalim ljudima u sudnici, tako da je na kraju predsednik veća zatražio da se izlaganje skrati.

Pre nego što se Krivično veće povuklo na glasanje o presudi, reč je još Jednom data optuženima: Slavica Ristić je izjayila da se u potpunosti slaže sa svojom odbranom, da nije kriva tJ. da nije uradila ono za šta Je optužnica tereti. U pogledu optužbe za prevaru koju je načinila ı time oštetila nekoliko preduzeća, optužena je izjavila da to nije uradila namerno, i da sud odluči šta hoće. Slađan Petrović Je bio puno energpičniji, ı u SVOJOJ ZaVIŠnOJ reči izjavio da Stankovića nije ni poznavao niti ga Je ubio, da se ne oseća kriyyim: "Da su vas, druže sudija, maltretirali ı tukli, pritnoravali da pričate svašta, kako biste se vi osećali? Pre mog pritvaranja ja nisam koristio ni cigarete ni alkohol, a zbog svega ovoga u zatvoru sanr ı propušio, proradio ui je Čir. počeo sam da koristim lekove za Živce ı zdravlje mi je

_ CNN Novaković E LP

opasno ugroženo. Zalo ı jedva čekam da se sve ovo završi ı da počnem sa lečenjem!” Klara Stanković Je takođe izjavila da se ne oseća krivomi ı da Jedva čeka đa se oslobode ovo dvoje ljudi pored nje. Posle glasanja ı većanja koje Je trajalo oko sat vremena. Krivično veće sa predsednikom Vladimirom Đurdevićem. u vezi sa ubistvom Zorana Stankovića, na osnovu člana 350 i tačke 3 Zakona o krivičnom postupku. donelo je oslobađajuću presudu optuženima usled nedostatka dokaza. Kako Je istakao sudija Đurđević, "sud smatra da postoje neke indicije koje bi ukazivale da su optužena lica kriva za zločin koji im se pripisuje, da su očigledno postojale neke nesuglasice između Slavice Ristić ı njenog zeta. ali da se samo na osnovu toga ne može doneti presuda O krivici.” Dodaćemo ı to da je Slavici Ristić dodeljena ı minimalna kazna od tri godine zatvora zbog prevare ı materijalne štete koja je načinjena: mnogim „preduzećima. Kako je rečeno, "optuženoj je izrečena minimalna kazna jer do sada nije krivično gonjena i Zato što se veruje da će ı ovaj boravak u zatvoru biti dovoljan da ona takvu grešku više ne načim”. Takođe joj je dat ı određeni vremenski rok u kome bi Slavica Ristić oštećenim preduzećima trebalo da vrati dag od oko 70.000 dinara. Nakon izricanja presude na : licima optuženih i njihovih roda- ~

ka i prijatelja koji su bili prisutni video se radostan osmel ı olakšanje, mada su sč tu ı tamo IOP-

le videti ı čuti ı drugačije reakci-

je, u vidu zamerki i protesta zbog. ovakve sudske odluke. Uosta-

lom. pretpostavlja se da će zamc- | tužioca, uložiti žalbu Vrhovnom sudu Sr--

nik Okružnog Javnog

bije.

hbar ie epaziiuaikići;