Svet

BEČEJ: TRAGIČNA POGIBIJA DEJANA POPOVA (19)

Piše: Srđanßiđički

rema statistici SUP-a Novi Sad,na teritoriji opštine Bečej u poslednja tri meseca dogodilo se pet saobraćajnih nezgoda nad pešacima, a izvršioci su pobegli sa lica mesta. Pred sam kraj 1996. godine. tačnije 29. decembra. oko četiri ćasa ujutro, nedužni devetnaestogodišnji Dejan Popov bio je žrtva nepažljivog vozača zastave 101. Nakon trideset dva dana preležanih u Institutu za kardiovaskularne bolesti u Sremskoj Kameniei. ugasio se život ovog mladog čoveka. koji je tek počeo da ostvaruje svoje životne ideale. Možda bi Dejan nastavio druženje sa svojim vršnjacima da počinilac ovog krivičnog deia. dvadesetćetvorogodišnji Nebojša Preradov. nije postupio na neljudski i nemoralni način, ostavivši telo maturanta gimnazije u snegu pored ivice kolovoza na temperaturi od -15 stepeni. Istraga je trajala oko dva meseca; bilo je više osumnjičenih. među kojima i neke poznatije ličnosti opštine. Povodom ovog zločina ekipa "Svet"-a otišla je u

gradić pored Tise sa namerom da vas upozna sa pravom istinom. HITNA POMOĆ ZAKASNILA LEKARI SPAVALI! Dejan Popov u svom rodnom mestu važio je za uzornog mladića, kakvog bi svaki roditelj poželeo za sina. I.šao je u gimnaziju i uskoro je trebalo da maturira. Pošto je bio odličan učenik i miljenik u odeljenju, imao je tu čast da predstavlja svoj razred kao njegov predsednik. Posle srednje škole. želja mu je bila da upiše fakultet. Njegova velika Ijubav bio je spoit, a posebno vaterpolo kojim se i bavio. Kao u školi i na ovom polju takođe je bio uspešan i cenjen od strane klupskih drugova i trenera. Imao je dvojnu registraciju. te је branio boje PVK "Bečej" i PVK "Vojvodina" iz Novog Sada. U’ njegovoj vitrini nalazi se niz medalja i diploma.

"Te noći. petnaest ntinuta pre toga", priča Zoran. Dejanov biat, "bio sam sa njint u jednom kafiću. Pitao sam ga da li će sa mnom kući. Međutim, odgovorio nri je da će ostati jo.š malo sa društvom i da ja idem sam. Verovatno je želeo da to slobodno veče iskoristi maksimalno, pošto je bio dobar đak pa je uvek po dolasku sa treninga vreme posvećivao knjizi, tako da nije imao vremena za izlaske. Dobio je toga dana i stipendiju pa je hteo da počasti i drugove." "Svi smo bili srećni toga dana", dodaje majka Milanka. "zbog lošeg vremena koje je sprečilo Dejanov odlazak na utakmicu u Kotor. I on je bio srećan što može da izađe sa drugovima iz razreda na večeru”. Svoju priču nastavlja Zoran: "Kada sam stigao kući, nije prošlo ni pet minuta, a policija se pojavila na vratima. Bilo je stvarno čudno što je krenuo sam iz kafića, jer je uvek neko želeo da ide sa njim. Kretao sa desnom stranom puta uputivši se prema drugom ugostiteljskoni objektu, koji se nalazi na sledećem uglu. Kada je hteo da pređe na drugu stranu. na samoj levoj ivici kolovoza, automobil ga je pregazio, u kojem je verovatno bio Preradov. Nije tačno utvđeno, ali se pretpostavlja da je on hteo da se parkira, pa pošto mu je vidljivost bila slaba zbog vremenskih nepogoda i alkohola u krvi, nije video

moga brata. Zatim se vratio na put i pobegao u nepoznatom pravcu". Povređenog inladića pronašli su pet minuta nakon toga, jer se sficajem okolnosti u to vreme niko nije našao u blizini. Na njega su naišla četiri mladića koji su odmah pokušali da mu pomognu. Jedan je otrčao do ambulante koja se nalazi u neposrednoj blizini. međutim. niko se nije javljao na njegovo lupanje o vrata. Onda su slučajno naišli na patrolu milicije, koja je radio-stanicom pozvala hitnu pomoć, ali oni nisu mogli odmah da krenu jer su spavali. "PLUĆA SU MU BILA KAO ZGNJEĆENI SUNĐER!" "Iz obližnjeg kafića iza.šla je sva omladina sa namerom da pomognu mom sinu, ali nije im dala policija, dok je lekarima trebalo pola sata da ga prevezu do ambulante koja je daleko samo 200 nretara.

Та dva policajca stajala su kao posmatrači, rekavši da se povređeni ne sme dirati sa lica mesta. Mogli su ga staviti u njihov automobil i preneti ga do zdravstvene ustanove, a oni su .čekđli ambulantno vožilo. Prvo su mislili da ga je ncko pretukao, jer se video samo prelom noge zbog džempera i kaputa kojio je imao na sebi. U stvari, na njcmu se ništa nije videlo. Dok smo ga posećivali u bolnici bio je do pola otkriven. tako da nismo zapazili na njemu ni ogrebotinu", kaže majka Milanka. Lekari su u početku radili samo na odmrzavanju smrznutog mladićevog tela. Pritisak mu je bio na nuli i jedva je imao otkucaje srca. Tek kasnije su utvrdili da ima zapaljenje pluća i mozga. "Poslednjih dana", priča Zoran. "imao je čak 150 otkucaja srca u minutu, dok su mu pluća bila kao zgnječeni sunđer. Do.šao je maio sebi, pa čak je bio i oči otvorio, ali nije mogao da govori. Kada su se lekari

ponadali poboljšanju, Dejan je podlegao povredama". Policija je tragala za plavim automobilom sa slupanom karoserijom, međutim, Nebojša Preradov na svome vozihi imao je ume-

sto branika metalne šipke. koje su onemogućile oštećenje limarije. "Dejana su te šipke". nastavlja njegov brat, "verovatno udarile u nogu, te izazvale lom na četiri mesta. Zatim je pao pod automobil, a logično je kod takvih nezgoda da žrtva padne na haubu, na šta su uticali ti metali. Da nesreća bude veća, na donjoj strani vozila bili su namešteni pomoćni rezervoari za gorivo, koji su ga dokrajčili. Sad, da je Nebojša zaustavio automobil i odneo ga u bolnicu, Dejan bi se gotovo sigurno izvukao, ali on ga je ostavio na temperaturi od -15 stepeni i pobegao, tako da se moj brat smrzao". Kada su po drugi put kontrolisali sva plava putnička vozila, jedan od pripadnika policije setio se da je te kobne noći do jedan čas po ponoći sedeo i pio sa Preradovim u jednom od lokalnih ugostiteljskih objekata. Tada je primetio te gvozdene šipke, koje su ujutro već bile zamenjene uobičajenim plastičnim bra-

nicima. Medutim. ta "zastava 101" je vlasništvo njegove prijateljice. koja se nalazila kod njega na popravci i koju je on dobio na korišćenje. Kadaje policajac upoznao starešinu sa ovom informacijom, oni su već iste

noći pretražiii Nebojšino dvorište. Našli su gvozdenc improvizovane branike. na kojima je bila defottnacija koja se u potpunosti podudarala sa povređom na žrtvi, kao i oštećenja па naknadno ugrađenim rezervoarima za gorivo. Automobil su zaplenili i tek onda ;. postao osumnjičen. Nakon laboratorijskih analiza utvrđeno je da se uzorak boje sa Dejanove odeće podudara sa bojom vozila. MISLIO DA JS UDARIO PSA iLI MACKU!? "On se seća da je te noći udario u nešto. ali neće da prizna da je to bio moj brat, nego kaže sneg Ikoji je tek onda počeo da pada). mačka ili pas. Takođe priča da je tu malu nezgodu doživeo u nekoj drugoj ulici. Sledećeg dana bio je uznemiren i nije izlazio. u grad. U Bečeju su skoro st i uvereni da je, on krivac, s obzirom jia njegovo ponašanje. Cak je i njegov brat uznemiren i neće ništa da govori". kaže Zoran Popov. U otkrivanju izvršioca ovog krivičnog dela. odnosno u übrzavanju prbcesa istrage veliku ulogu imali su učenici gimnazije. koji su pisali svesku peticije upućenu policiji sa željom da se zločinac što pre uhvati. Osumnjičeni se trenutno паlazi u pritvoru u Istražnom zatvoru u Novom Sadu cde

čeka suđenje. Tereti se za dva krivična dela: izazivanje saobraćajne nezgode i nepružanje pomoći povređenom u saobraćajnoj nezgodi. Za ovakvo delo predviđena je kazna žatvora u trajanju do deset godina ♦

Nebojša Preradov (24) osumnjičen je da je svojom „zastavom 101” oborio pešaka Dejana Popova (19) i pobegao sa mesta nesreće

мшиишии IŽMREVftRIHO ТМ Двч и ■ iE в om

MILJENIK GENERACIJE: Dejan Popov

IZADEJANA OSTALI PEHARI I MEDALJE: Brat Zoran i majka Milanka

Švet 31.3.1997.

19