Topola

6

PRLZOR TREĆI. DOMBAJ, LJUDMILA i ZORICA. DOMBAJ. Ha, vi ste to, mile djevojke! No. • , budite vesele, —to mi se dopada! Sada je branje kostanj puca, a mošt kipi. Sladki hrvatski mošt! IJUDMXLA. Ali mi ga nismo pile! Vjeruj nam tatice! ZOBICA. Sigurno ne! DOMBAJ. 0, vjerujem, vjerujem! Vam još sada netreba mošta, da možete biti vesele... Mlade ste, zdrave, pune života... to se zna! I pravo je! LJUDMTLA. U sedam sati već smo bile na noguh! DOMBAJ. Ho, ho! čuo sam, čuo! ZOBICA. A skoro čitavu noć nismo ništa spavale. DOMBAJ. Zar vas je što smetalo? ... Možda miševi? LJUDMILA. Idite tatice! Ta u nas nema miševa. ZORICA. Mi smo si cielu noć koješta pripoviedale.