Topola

50

Oresf. Tako j’. Ifigenija. Jao tebi, nesretna Mikeno ! Tako Tantalova posijaše djeca punim divljim šakam sve kletvu za kletvom te korovu nalik, tresuć puste glave, i sipljući širom tisućasto sjeme, porodiše djeci i unucim redom u rodbini bližnjoj übojice klete, da se vječni bijes izmjenjuje bjesom. Daj, ti, otkri, šta mi od bratovih r'ječi toli brzo pokri pomrčina straha. Kako j’ zadnji sinak veljega plemena, milo d’jete Orest, na kom je, da jednom osveti svog oca, kako j’ Orest krvnom ugnuo se danu, ili ga je isti usud u paklenu mrežu ? Je li spasen, živi 1, živi li Elektra i Orest. Žive. Ifigenija. Sunce zlatno, posudi mi svoje najkrasnije zrake i skiti ih Divu pred prestolje svjetlo, da mu je u hvalu, jer sam ja sirota, üboga i njema. Orest. Bila ti kraljevoj prijatnica kući, il te s njom vezale još tjesnije sveze, kao što nasluća tvoja radost IJepa ; al ti svoje srce obuzdaj, ukroti,