Topola

A sad i u živom, Koj smjelo koraca, Vidjam samo jasno Budućeg mrtvaca.

Ne stav’te me, kada umrem, Usred groba izkopana, Već grobnica nek’ me krije Od kamena sazidana. Slobodu sam za svog’ vieka Odveć žarko ja Ijubio, A da m’ mrtva crvi jedu Po kojih sam živ gazio.

Po nebu su zviezde Ko biserje pale, Pa su cielim krajem Sitne svjetit stale. I moje su suze Pale do Tvog groba, Pak će ondje svjetit Kroz cielo mi doba.

27