Topola

Bogatoga sin mlinara? Liepo bome, dično bome ! Zato moje težke muke, Da ih grabe liene ruke, Zato liepa pogačica, Da ju lomi nitkovica? Ajd’ u biednu k njoj koljebu, 0 crnom se gosti hljebu ! Odrpanku sladko ljubi, Pa majčino srce gubi ! Vij joj vienac ti od sirka, Steri postelj od koprive, Gusle sliepca nek su svirka, Kukaj, krpaj, da se žive ! Idi svietom, pjevaj, gudi, Da ti darak diele ljudi ; A1 se mlinu ugibaj, Jerbo, jadni sine, znaj ; Übila me striela mahom, Ak’ mi Janja bude snahom!»» A1 iz mlina čuo sve to Stari mlinar. Njega eto! «Veži jezik! Ni da pisneš! Gledaj, ženo, da otisneš! Vidiš ! Kakva oholija ! Siromah sam bio i ja: Stanovasmo pod koljebom, Hranismo se crnim hljebom ; Dobri Bog je dao svašta, Uz bogatstvo siromaštva ; Častno radi, skromno jedi, Pa ti posô zlata vriedi; Ženo ! tebe bocka djavo. To je, sinko! volja moja: Janju ljubiš pa je pravo, Janja bit će žena tvoja.» ««Majko, majko, nemoj tako, Crne kletve sije pakô ;

Da su tebi moje oči, Da ti srce tako skoči, Da ti uho glas’ joj sluša, Ne bude ti tvrda duša! Zaklinjem se, majko, Bogu! Pustit Janje ja ne mogu!»» Stara šuti, gnjev svoj guta, Stara šuti, ode ljuta. 11. Oj veselja! Sta je? Sta je? Po svem selu eto graje, Stare babe lakte boče, Razvaljuju čudom usta, Iz kućica ljudi skoče : «Ele čuda, čuda pusta!» Svati idu! «Čiji, kuma?» ««Mlinarova mlada sina; Janju ženi! Roba fina!»» «Je 1’ taj dječak sisô s uma? Gavan vodi curče boso ! To vam nije čisti posô: Ak’ je li epa, ak’ je vita, Nema Janja šupljeg boba, Vrag u torbi ima oba; Nije Janja bez kopita!» Kuca zvonce se vrleti Kao kreljut nebesnika, I na savez zove sveti Dvoje mladih blaženika: A po strmoj gorskoj stazi K crkvi zvonka družba gazi. Nejde stara. Kod ognjišta Ogarak u vatru tiska; Šuteć sve od jada piska. Jadna Janja ne zna ništa; Da bi ona sve te znala, Ne bi sad pod viencem stala.

192