Topola

Jabučica bit će zlatih I darova obilatih, Svega dva tri dielka Dobiti će Jelka, Zvonovi će zvonit, Pjesma će romonit Oj na božić, oj na božić !

Briegom, poljem snieg se slieće A u sobi svjetlo, cvieće. Zvona muklo zvone, Suzice se rone: Sličica angjelka Mrtva leži Jelka Oj na božić, oj na božić! Ivan Zahar.

Ban Lege t.

U Sutjesci, u tvrdom gradu, Boluje stari Stjepan ban; Jur sinovom si dieli vladu, Jur vječni mu je blizu san. Jednomu Zahumlje on daje, A drugom ravne Zete vlast, A ovom ratni plien priznaje, A tomu novu dieli čast. «Vam, sinci, ostavljam ja zemlju, Ponosit, hrabar Bosne rod. Dok ruke vaše ne zadriemlju, Ne ote vam je grieha plod. S nerazbora mi nekoć luda Bijaše griešan misli let: Ah ! Leget plod je mladog bluda, Bar on nek život vodi svet. U Trebinju vam skot taj leži, Nek svedj ga tvrdi čuva grad, Dok smrt na njega ne zareži, Dok ne slomi ga post i glad. Za krunom on mi jednom segnu, Za žićem vražja klica ta!»

I starac okom sivim pregnu, I starcu bilo srca sta. U Trebinju, u bielom dvoru, Ne kaje Leget otčev blud U postu i svetom razgovoru On grli žarku žensku grud. A ljubu mu iz noćnog driema Trgne čudnovat, sladak san: «Oj dragi, otca tvog već nema, Umro je, a sad ti si ban!» ««Hej osedlaj mi, dušo, bata, Koj’ da je brz ko vihor plah. Gdje sjaj me čeka žezla zlata, Da ližem tu s razpela prah?! Daj konja, što je brži groma, Gvozden mi, dušo, dodaj bič. Hej, preko gora i proloma, Sad, sad će biti plač i krič!»» I preko gora, preko dola KÔ munja leti strašni sin. Sto utvora je sad još gola, Za čas će biti gotov čin.

226