Topola

230

Vjera li? jeknu iz hajdučkog grla: Vjera! vjera! u djevojke sveta, S njom ti svoj svojega traži, pak bilo Preko biela svieta. Zdravo mi da si, haramijo gorska! Izbavi me nevolje i pakla ! Tako te vjerno poslužila puška! Rdja te ne smakla! Skini de s vrata mi tog Arapina, Koj’ pod silu dragom otimlje me, Grozi se, da će me nekud u svoje Dalko odvest pleme. Rekoh mu poći za tambure glasom. Nu! nu! počuj eno gdje tapa Još ću zaigrat, al pjevat ne mogu, Ostavlja me sapa. Zlo si zaputio, gromko će Mijat, Ovud li je djedovina tvoja? Dobit ćeš hurijà na drugom svietu Za čas i bez broja. Pak mi on peri «nepromašu pušku». Puče pusta . . . ko da drmnu striela ! Svali se Arap s probušenim srcem Dno duboka ždriela. Hvala! i triputa hvala! junače, Progovara utješena Orka, Kako sam sada sva sretna: što nisam Crna prekomorka. Već me ti uzmi za vjernu Ijubovcu, Milo mi je s takovim junakom ! S tobom će svikud kô danica zviezda Svojim za mladjakom !...