Topola

148

taigne, Locke i Rousseau preporučuju putovanje, no njihova se mnijenja razilaze glede vremena, kada valja mladića poslati na put. Montaigne (str. 10.); „Izvrsno je uzgojno sredstvo općenje s ljudima, pa i pohađanje tuđih zemalja. No ne valja putovati, kao Sto putuje naše francusko plemstvo, samo da vidi, koliko imade koraka u opsegu Santa Rotunda . . . već putuj osobito, da proučiš značaj i običaje narodne, da u općenjn s drugima izbrusiš i izgladiš moždane. Želio bih, da pitomac već u nježnom djetinjstvu počne putovati među narode, čiji je govor većma tuđ našemu, jer mu se jezik na njih teško priuči, ne počne li se za rana vježbati. I tako će se dvostruko okoristiti“. (Str. 17.): „Ljudski se duh u općenju sa svijetom dovine ogromne obrazovanosti. Sokrat, čiji je pogled bio mnogo potpuniji i prostraniji, grlio je svijet kao i svoj zavičaj“ Locke (§. 212.): „Posljednja čest uzgoja obično je putovanje. . . . Dopuštam, da je putovanje u tuđe zemlje vrlo korisno. . . . Koristi, što ih odatle očekuju, ponajviše su ove dvije : Prvo, da nauče jezike, a drugo, da piostanu mudriji i pametniji promatranjam ljudi i općenjem s ljudima, koji se jedan od drugoga, a osobito od ljudi njegova zavičaja i susjedstva razlikuju značajem, navikom i načinom života. No doba od šesnaeste do dvadeset i prve godine, koju obično odabiru za putovanje, najprikladnija je od sviju doba života za takovu korist“. . . . S toga, tko hoće da mlada gentlemana pošalje u inozemstvo, mislim, da je za to najprikladnije vrijeme ili u mlađim godinama pod upravom učitelja, koji će mu svojim razborom biti na ruku, ili u kasnijim godinama bez učitelja u vrijeme, kad je dosta star, da sam sobom upravlja i da zabilježi, što nađe u drugim zemljama spomena vrijedna i što bi mu moglo koristiti, kad se vrati kući“. Rousseau smatra putovanje znamenitijom česti uzgojne osnove nego Locke. (Sv. 111., str. 164.): „Pitaju, da li je za mlade ljude probitačno, da putuju, pa se o tome prepiru. Kad bi pitanje drukčije zadali, naime, da li je probitačno, da su ljudi putovali, ne bi se možda o tome prepirali“. (Str. 171.); „Yelika je razlika, da Ii čovjek putuje, da vidi zemlju, ili da vidi narode. Ovo prvo je