Topola

Zašto je Rabelais zaslužio, da ga vrstamo u prve reformatore šesnaestoga stoljeća? Njegovi nazori o uzgoju: kritički dio, teorijski dio. I. Kritika skolastike i njezine obuke. Glavni smisao Rabelaisova šaljivoga eposa. Pedanti srednjega vijeka: rezultat njihovih predavanja. G-argantua i Eudemon: prispodoba školastičnog i modernoga duha. Cjepidlačarski, praznorijeeni i pedantni komentari zamijeniše originalna remek-djela. Auktoritet zauzimlje mjesto razbora. Pretjeranost površne učenosti i eitaeija. Barbarska latinština. Latinizovana franeuština. Rabelais prosvjeduje. Gargantuu povjeravaju preeeptoru, kao kasnije Rousseau svoga Emila. Kritika gimnazija (collège) Montaigu. Kritika sveučilišta. 11. Teorija i praksa novoga uzgoja. Kako Gargantua provodi dan. Prve misli prikazane Bogu: promišljena religija, koja traži božanstvo u njegovim djelima. Porrmja za tijelo: preporučuje se čistoća. Upotreba vremena. Izučavanje starine; zanos za renesansu. Grčkoj knjizi pripada prvo mjesto. Evrejski jezik. Reakcija proti onima, koji su uzgajali samo knjigom: stvarna obuka. Gimnastika: tjelesne se vježbe izmjenjuju s duševnim radom. Ravnoteža sviju sposobnosti. Šetnje, sabiranje bilja, pohađanja radionica. Ručni rad. Obrtni uzgoj. 111. Općenita razmatranja. Rabelais voli lijepu književnost, no daje prvenstvo znanostima. Njegova osobita ljubav spram prirodnih znanosti. Rabelaisov uzgajanih mora da bude „bezdan znanosti“. Pretjeran rad: prekomjeran napor, koji je razmjeran prama čovječjoj naravi. Rabelais ne zanemaruje ćudorednog uzgoja. Rabelais hoće, kao kasnije Montaigne, da uzgaja i obrazuje cijeloga čovjeka, t. j. sveukupne njegove sposobnosti.