Topola

72

Tako je isto i s geometrijom. astronomijom, muzikom. Gargantua se upoznaje is tim znanostima osjetnim sredstvima, zabavnim metodama, uz koje i ne zna za poteškoće. U svem tome samo je jedna pogrješka: Eabelais nam nije htio kazati, kakove su baš te metode i ta sredstva. G ostalom to je najozbiljnija nesavršenost Eabelaisovih nazora o uzgoju. On je napisao prostran i divan nacrt ; on otvora vidokruge, on označuje put, kojim treba poći, no ne silazi u praktičnu potankost stvari. Kao pisac romana, on konstatuje uspjehe Gargantuina uzgoja, no kao pedagog ne kaže dosta, kako se postižu. Pripovijedajmo dalje, kako je Gargantua dan provodio. Poslije te zabave primili bi se posla, koji bi trajao tri sata ili više, a starinska je književnost opet prijedmetom tog dugotrajnoga nauka. Poslije toga bi ostavili knjige, izašli bi iz kuće, pa do večere ostalo vrijeme upotrebili za tjelesne vježbe. Ništa se ne propušta, što bi Gargantui moglo udove odviknuti od ukočenosti, te mu ojačati mišice, a to je jahanje, rvanje, plivanje, svakovrsne tjelesne igre, tjelovježba u svjema svojim oblicima. Igre mišica i udova, tjelesna gibanja, to bijaše neiserpljivo vrelo za opise za onakovu fantaziju, kakva bijaše u Babelaisa. fantaziju ćutljivu, koja se rado bavljaše tvarnim oblicima. Poslije te gimnastičke orgije, gdjeno se čini, da je Eabelais ne bez pretjerivanja hotio tijelu dati neku naknadu za aseetizam srednjega vijeka, uzgoj duha opet dolazi do svojih prava, a Gargantua nastavlja svoj nauk. Kad bi se vraćali kući, „navadno bi prešli preko livada ili drugih mjesta, travom obraštenih. Tuda bi promatrali drveće i trave ; prispodabljali bi ih s knjigama starinskih pisaca, koji o njima pisahu .... pa bi ih donijeli kuci pune ruke“.