Topola

isti smještaj kao i južna Italija. To je razlog, da je najveći dio navedenih zemalja za razdiobe rimskoga carstva god. 395. pripadao zapadu. Ali poslije pripadoše te zemlje istoku. Hrvatske su dakle zemlje tečajem vijekova (kao i južna Italija) dugo kolebale između zapada i istoka, dok nije zapadni upliv prevagnuo. Hrvatske su zemlje nadalje na razmeđu srednje i južne Evrope. One se prostiru onim predjelima, gdje se hvata trupa evropskoga balkanski poluotok. Pogledajmo na zemljovidi Evrope tri južno-evropska poluotoka. Pirenejski poluotok dijeli od evropskoga kopna nedohodno gorje Pirenejsko, a italski visoke Alpe. Balkanski pak poluotok nije odijeljen od evropskoga trupa visokim gorama, već su ovdje prirodnom međom rijeka Kupa, Sava i Dunav. Što je ovoj međi na sjeveru, spada na evropski trup, a što je na jugu ide na balkanski poluotok. Velik dio spomenute međe prolazi kroz hrvatske zemlje i to tako, da manji dio hrvatskih zemalja spada na trup evropski kao čest velikoga nizozemlja podunavskoga i alpskoga gorja, dok pripada veći dio balkanskomu poluotoku i krškoj gorovini. Alpinski ogranci među Dravom, Dunavom, Savom i Kupom prilično su niski, obrasli su krasnom šumom osobito bukovom a k jugu kestenovom. Glavno je bilo gorsko opkoljeno omanjim brežuljcima i humcima, na kojima se steru vinogradi, šljivici i oranice. Ima tu u obilju lijepili dolina i pitomih nizina. Gore pak i planine južno od Kupe i Save, što idu južnije, više su i velebnije primajući karakter kraške formacije. Nema tu šumu, već svuda kršno kamenje, nema lijepo razvitih dolina već same kotline, üblovi i vrtače. Nadalje ima tu i dubokih ponora i rijeka ponornica, mnogo pećina, krasnih vodopada i lijepih gorskih jezera. Zemlja je tu manje plodna i slabije nastavana. Istočni dio tih južnih zemalja (Bosna) makar da je vrlo gorovit, nije toliko pust i krševit kao zapad, već ima mnogo rijeka, krasnih šuma i velikih polja. Ova dvoja narav tla hrvatskoga ističe se jasno već u prvo povjesničko doba time, što Eimljani, koji su stvorili jednu Italiju, Galiju i Hispaniju, nijesu ovdje mogli urediti jedne već dvije pokrajine (Dalmaciju i Panoniju). To se opaža i pri početku hrvatske povjesnice (dvije kneževine) a i u kasnija vremena. Hrvatske se zemlje nadalje prostiru uz more i obiluju mnogima kopnenim otocima (54 veća i 510 manjih). Hrvatska