Topola

127

cuskoga dvora, ne htjede da se izmiri, već pače na saboru kod Ono da god. 1707. liši Josipa i Hapsburgovce krune ugarske. Hrvati su iskali od kralja Josipa, da preda varaždinsku krajinu pod bansku vlast, pozivljući se na zakone i prisege kraljeva od Eudolfa do Leopolda. Premda nije kralj zadovoljio zahtjevima Hrvata, vojevahu oni ipak za kralja na buntovnike i pomagahu carskim generalima svladati ustanak u Ugarskoj. Kada je napokon careva vojska kod Tteimina do noge porazila Kakocija, dođe po smrti Josipovoj između urotnika i bečkog dvora do mira u Satmaru (1711.), po kojemu su dobili buntovnici amnestiju i slobodu vjere. Hrvatska je zbog te bune mnogo trpila, jer je za izbivanja banova, koji je uvijek bio u Ugarskoj, došlo do razdora između plemstva i velikaša i do pobune na Krajini.

Karlo 111. (1711.—1740.). Josipa naslijedi na prijestoln hapsburškom njegov mlađi brat Kar 1 ο 111., koji se kao car zove Karlo VI. On bijaše posljednji Hapsburgovae muškoga roda. Bojeći se. da ne bi i po njegovoj smrti došlo do'rata za našTJMHLto', kao što je to bilo u Španjolskoj,, odluči Karlo još za života svoga osigurati nasljedstvo i ženskoj lozi svoga roda. U to ime izda on g.J.713. zakon o nasljedstvu pod imenom pragmatičkesankcije, koja ima tri točke: 1. da se zemlje i kraljevine kapsburške ne. smiju nißada-di]eliti, 3. da u tim zemljama i kraljevinama po njegovoj smrti, ako ne bi imao muškoga potomka, vladaju kćeri njegove i njihovi zakoniti potomci po pravu prvorodstva i 3. izumre li ta loza, da baštine krunu kćeri Josipa_L i njihovi potomci. Kada se je saznalo u Hrvatskoj za namjere kraljeve o nasljedstvu, sastadoše se već god. 1712. mjeseca ožujka staleži i redovi Hrvatske na sabor u Zagreb, pak svojevoljno na prijedlog zagrebačkoga biskupa Mirka Ester baza zaključiše nasljedstvo ženske lože kapsburške za kraljevinu Hrvatsku. Oni izjaviše^naročito: »da će se povjeriti onoj ženskoj lozi prejasne krvi austrijske (hapsburške), koja će držati ne samo Austriju nego i pokrajinu Štajersku, Korušku, Kranjsku, a stolovati u spomenutoj Austriji«. Karlo uzradovan tim zaključkom, koji