Topola

145

Hrvatima bilo u Karlovcu, na Eijeci, u Gospiću, Zadru, Dubrovniku i Kotoru. Službeni je jezik bio francuski, ali se je uredovalo hrvatski i latinski. GKut i trgovina lijepo poče pod francusi-our 'vla<lom napfedovatk—K tomu podigoše Francuzi širbm ilirske kraljevine-jnfiogpjmčkih i srednjih su na čelu bile visoke škole u Ljubljani i Zadru. Napokon stekoše sebi Francuzi osobitih zasluga za javnu sigurnost, jer su nesmiljenom strogošću očistili svu zemlju od razbojnika. Dok "'ie je tako jedan dio Hrvata stao razvijati i napredovati pod - tuđom vladom, prepatiše Hrvati ovkraj Save pod svojim kraljem god. 1811. strahotan državni bankrot, kojom je zgodom svaki čovjek izgmbio dvije trećine svognTmetka. U tom je već stala tamnjeti zvijezda silnika Napoleona. premda je poveo ogromnu vojsku iz cijele zapadne Evrope na Eusiju, ipak nije uspio, pače se je sam bez vojske vratio u Paris. Ka to se digoše na njega Austrija, Eusija, Prusija i Engleska, te u glasovitom boju naroda kod Lipskoga razoriše njegovo svjetsko gospodstvo (1813.). U. isto vrijeme, dok se je na poljanama oko Lipskoga rješavala budućnost Evrope, zauzimala je već austrijska vojska Napoleonovu kraljevinu Iliriju. Francuska Hrvatska, oduševljena da se sastaje opet s braćom preko Save pod istim vladarom, prista bez ikakva otpora pod kralja Franju. No tim je veće nezadovoljstvo po zemlji zavladalo, kada uza sve molbe naroda nije kralj dao, da \ sva zemlja dođe natrag pod bana. Kralj Franjo naime slušajući Γη svem savjete ministra svoga Meterniha. uredi Krajinu na re\gimente, kako je i prije bila, a ostali dio francuske Hrvatske i (okružje riječko i karlovačko) stavi pod njemačku vladu u |Ljubljani. Sveta alijanca, koja je poslije bečkoga kongresa (1815.) uvodila po cijeloj Evropi reakciju, zateče hrvatski narod na sve strane rascjepkan. Ono malo Hrvatske, što je bilo još pod banom, živjelo je od sabora god. 1791. kao pokrajina Ugarske, jer je ban primao naloge od vijeća ugarskoga I_kojgmu--je--biopalatin glavom. Iste županijske skupstmeTrTkojima je, otkada nije biltr-sabora, plemstvo glavnu riječ vodilo, nijesu sada mnogo vrijedile, jer su u njima od god. 1819. odlučivali uz činovnike mnogobrojni seljaci-plemići. Jedina je utjeha narodu bila, što je iza groznoga glada (1816. —1819.) i poslije ugušenja

iloić: Povjesnica hrvatska. 111. izdanje.