Topola

glasoviti samostan s v. Stjepana sa kraljevskom grobnicom. Taj je samostan bio vanredno bogat, prvi i najugledniji u kraljevstvu; opat toga samostana ima časno mjesto uz osobu kraljevu. Još je kod Spljeta bio znamenit samostan sv. Petra (podignut od Gumajskoga), a u samom Spljetu samostan za duvne benediktinke, podignut od nadbiskupa Lovre. Osim toga bijaše samostana i u unutrašnjoj zemlji i na otocima, kao na Krku samostan sv. Lucije, a sv. Petra na Cresu, i t. d. Uz svaki samostan bijaše bospitiumt. j. gostionica za goste, putnike, siromahe i bolesnike. Glava samostana bijaše opa t ili abbas, obično odličnijega roda. Opati imadu pristup k dvoru, a na saborima sjede iza biskupa. Samostani su bili u to doba jedina središta kulture, jedina pristaništa vilama umjetnicama. Imenito su zaslužni Benediktinci za razvoj graditeljstva, jer su oni gradili samostane i hramove. Uz to su gojili i knjigu. Prepisivanje knjiga bio je pače znamenit prihod samostancima. Uz najjaču latinštinu sačuvali su nam upravo Benediktinci glagoljicu, jer su imenito rogovski, krčki i onaj kod Spljeta sv. Stjepana bili skroz hrvatski samostani.