Topola

66

mladi ban protiv združene sile svojih neprijatelja. Napokon preda Veneciji Zadar pod pogodbu, da republika poštuje slobode zadarske (1313.), a tako zvanu »trgovinu« ili jedan dio prihoda da plaća i dalje banu hrvatskomu. Karlo Eoberto slabo je utjecao u poslove hrvatske, a nije se puno brinuo niti za poslove ugarske, a uza to je otimao dobra crkvi i duhovnoj gospodi. Protiv njega ustanu biskupi ugarski i hrvatski, i na čelu im Augustin Kažotić, biskup zagrebački, muž sveta života i jednako ugledan u oba kraljevstva i kod pape rimskoga. Kralj ga doduše svrgne s biskupije, ali se i sam pokori odredbama crkve, ostavi se pustolovna života i posveti ozbiljno državnim poslovima, otkada se je oženio Elizabetom, poljskom princesom (1320.). Mladen ban podupirao je kralja Koberta, vojujući s njime zajedno na srpskoga kralja U rosa Milutina, koji je bio oteo neke dijelove Bosne. Ali najveće neprilike pripravljala je banu Venecija, koja je bunila protiv njega gradove dalmatinske i gospodu hrvatsku. Sretno joj pođe za rukom, da joj se osim Zadra pokoriše Spljet i Trogir, a napokon zametnu boj s banom i združena gospoda hrvatska; Kurjakovići, Mihovilovići i dr., a na čelu im ban slavonski Ivan Babonić. Mladen se na to uteče kralju, kao svomu staromu savezniku, no ovaj ga primi u prvi čas prijazno, a zatim ga baci u tamnicu; poslije pak odvede ga kao sužnja sa sobom u Ugarsku (1322.). Tako nesta Mladena Subića, koji je poput dinaste naslijedio u vladi svoga oca. Šu· bići su odslije velikaši, od drugih ništa veći niti manji. Taj čin kraljev otvori oči rodu Subića i drugim velikašima hrvatskim. Gotovo svi a na čelu im Babonići dignu se protiv kralja. Karlo metne sada Hrvatima za bana hrabroga Mikca Prodanića i da bi satr’o plemstvo, obnovi opet sve povlasti banske časti (1325.). »Hoteći mi« veli kralj »da čast banska bude tako veličajna, da iz velemožnosti banske prosine sjajnost kraljevska, kao što je to bilo u staro vrije m e, određujemo, da se svi, izuzeti ispod sudbenosti banske, opet pod nju vrate, da svi i pojedini ljudi preko rijeke Drave i u cijeloj banovini samo sudu i sudbenosti banovoj budu podvrgnuti, da nitko ne može niti pred palatinom niti pred sucem kraljevim stupiti pred sud, već samo pred banom i njegovim sucima«. Time je kralj namjeravao, utvrđujući