Topola
70
teljstvo kraljevo, pošto je sve od god. 1205. (knez Damjan Juda) do g. 1358. bio pod mletačkom zaštitom. Gradovima dalmatinskim potvrdi kralj sve povlasti, koje su imali od starine, a ban hrvatski morao se je za to pobrinuti, da se mnoge neprilike, koje su Mlečani pravili, uklone. 1 ) Iza toga sretnoga rata započe kralj rat na Srbe, koji su sada, rastrgani iza svoga velikoga cara Dušana, bili preslabi, da mu se s uspjehom opru. On osvoji Biograd, Srijem i mačvanski banat (1359.). Pomagan papinskim blagoslovom, da uništi kod Srba šizmu a u Bosni bogomilstvo, htio je i dalje napredovati, ali nije uspio. Prisilio je ipak bana bosanskoga Tvrtka, svoga po ženi rođaka, da se jače na njega oslonio, jer je prevelika nesloga bila u njegovoj banovini. Ljudevit je kušao svoju vlast raširiti i u Bugarskoj, da uz to pomogne i raširenju katoličke vjere. Time je samo donio novi nemir u te zemlje, a nije pazio na Turke, koji su već od god. 1362. stolovali u Drinopolju i stali prijetiti ostacima carstva. Još se je manje ogledao kralj na Turke, kada je po smrti svoga ujaka Kazimira, posljednjega Piastovića, stekao krunu poljsku (1370.). Uzalud mu je papa pisao; »Već su Turci dospjeli, da šapnu međe srpske, ugarske, albanske i hrvatske, a bojimo se, da će doći do mora i osvojiti luke jadranskoga mora«. Uzalud car bizantski obilazi oko pape i prisiže vjernost rimskoj crkvi. Spremalo se je doduše svuda na rat, svi su pogledali na možnoga kralja ugarsko-hrvatskoga, ali on se je morao baviti s Poljskom, u kojoj su se rodili nemiri poradi slaba vladanja njegove matere i tako zaboravi na pogibelji, što prijete njemu i cijeloj Evropi od Turaka. Tom se prilikom okoristi Tvrtko ban bosanski i raširi svoju banovinu na istok u Podrinje a na zapad do Konavija, pak se ovjenča kraljevskom krunom (1376.), radeći o tom, da pod svoju vlast sve razdrobljene i nesložne srpske a i hrvatske oblasti zadobije. Od sada je Bosna do svoje propasti glavno i naravno središte hrvatskih i srpskih knezova,
1 ) S. Ljub i ć: 0 odnošajili među Dobrovčani i illetčani za ugarsko-hrvatskoga vladanja u Dubrovniku. (Ead jugoslav. akad. XVII. 1.).