Topola

kralj sa Jankom Hunjadom sjajnu pobjedu kod Niša i na balkanskim visinama; ali u drugoj vojni u strašnom boju kod Varae (1444. na dan sv. Martina) zaglavi sam kralj \ 7 ladislav, a jedva se spasoše Janko Hunjad i ban Hrvatski Matko Talovac. Iza toga boja prizna najviše velikaša kraj svib smutnja, koje su vladale u Hrvatskoj i Ugarskoj, nasljedstvo malodobnomu Vladislavu Posthumu (1445. —1457.). U Ugarskoj preuze snažnom rukom vladu za malodobnoga kralja Janko Hunjad, u Hrvatskoj su se pak otimali za vladu možni velikaši Nikola Hočki i grofovi Celjski, koji su osobito po smrti Matka TaTovca (1445.) išli za tim, da kao rođaci malodobnoga kralja dobiju svu vlast u svoje ruke. Celjski su grofovi imali u to vrijeme u svojim rukama gotovo sve gradove zagrebačke i varaždinske županije (Krapinu, Samobor, Varaždin, čakovac, Koprivnicu, Kalnik, Đurđevac, Kostajnicu, Medvedgrad, i t. d.). Daroviti ali opaka života Ulrik Celjski nametnu se po smrti Matka Talovca za bana Hrvatima, te otimaše imanja Talovcima (Ivan, Petar i Franjo). Kodbinstvom i ugovorom od g. 1427. nadao se je pače i kruni bosanskoj. Dok su se u rastrganoj Hrvatskoj krvarili Frankopani, Talovci, Celjski grofovi i Nikola Iločki, dotle je u Albaniji sjajno vojevao na Turke Đuro Kastriota, prozvan Skenderberg. 0 njegovu junaštvu raznijele se čarobne i nevjerojatne priče po cijeloj Evropi, te nijesu dale mirno spavati hrvatskim i ugarskim junacima, željnim neumrle bojne slave. S toga se naskoro sakupi cvijet plemstva hrvatskoga i ugarskoga, te krenu na Turke, da se osvete za poraz kod Varne. Odlučan se je boj bio na Kosovu polju g. 1448. Uza sve junaštvo krščana pobijediše ipak Turci. Oba bana hrvatska Franjo Talovac i Ivan Sekel (ban Sekula u narodnoj pjesmi) padoše kao junaci na bojnom polju. Hunjad umakne doduše Turcima, ali pade u ruke Brankoviću, despotu srpskomu, svome zakletomu neprijatelju, koji ga tek poslije njekoliko mjeseci za veliku otkupninu i pod teške pogodbe pusti na slobodu. Poslije tužne borbe na Kosovu traju i opet nemiri i domače borbe u Hrvatskoj, imenito se dizaše sve na Petia Talovca, da mu što više otmu imanja. Kada su na to ustali