Topola

jinu repu, Ov.; o vršku brdašca, presrt, Ov.; a osob. šiljak od željeza na koplju, strjelici itd., ferrum Diana volanti abstulerat jaculo, venit sine acumine lignum, Ov.; auspicia ex acuminibus, znakovi pobjede, kažući se na šiljcima sulica, kad su se na njima vidjeli munjeviti plameni, Liv. 2) tp. a) oštrina uma, oštroumlje, bi stro umij e ingeniorum acumen; ingenii acumine inservire, pomnjivo nastojati oko bistrenja i naobražavanja svoje duševne snage, Nep.; übi est acumen tuum? b) oštroumna hitrina, domišljato st, argutiae et acumen; a i varka, majstorija, acumina meretricis, Hor. acuo, ui, utum 3. [u acer, acies, acus] 1) oštriti, zaoštriti, zašiljiti, brusiti, točiti, tociljiti gladios; * sagittas cote; * dentes; * in alqm ferrum; * ensem; in haec ferrum, in haec iras acuunt. 2) tp. a) oštriti, bistriti, vj ežbati, multa, quae acuant mentem; ingenium; prudentiam intellegendi; linguam exercitatione dicendi; illos aetas acuet. pameti naučiti, opametiti, izoštriti Ter. Ovako i s dat. i s praep. ad, na što, za što; linguam causis Hor.; ad dicendum juventutem; acuere se ad exagitandam hanc ejus legationem, nadati se; b) alqm. nadraživati, nadražiti, poticati, potaći, bodriti, podjariti koga, duae res illum acuebant; illum acuere, hos fallere; * alqm verbis; * corda curis; lupos balatibus, Verg.; pectora virorum fortium, Liv.; illos aemulatio inter se et omnes causae acuunt. Cesto s dodatkom, na što se tko bodri, alqm ad crudelitatem; ceteros ad aemulandas virtutes. c) alqam rem, potaknuti, pokrenuti, umnožiti što, industriam; curam, studia; * Martem, ratobornost; * furores; * iras rumoribus; * metum alcui. acus, us,./. (dxcoxij) igla, acu pingere, vesti, (vezem) Verg. Ov.; kao poslovica: rem acu tetigisti, pogodio si, Plaut.; si acum quaereres, acum invenisses = koji pomno traži, naći će, Plaut. acute, adv. s komp. i sup. [acutus] 1) oštro, o glasu: visoko, sonare. 2) tp. oštroumno, tankoumno, umno, duhovito, dosjetljivo, acute arguteque respondere, conjicere, dicere; acutissime cogitare, perspicere alqd; acutius tractare, acutulus, adj. [dem. od acutus] dobra n o oštrouman, conclusiones, acutus, adj. s komp. i sup. [acuo] zaoštren ; 1) oštar, oštrlj a st, ši lj ast, sudes ; * cuspis ; * jacula; * spinae; * acuto robore valli; * ferrum, tela; * gladii, hasta, ensis, falx, * sagitta; * scopulus, silex; * saxa, unguis, ames; lunae cornua; nasus, oculi, Plaut.; pinus, šiIjastolisna, Ov. 2) tp. a) ljut, oštar, žestok,

što oštro djeluje, na sjetila, po prilici kao acer, odor, unguentum, sapor, cibus, Plaut.; sol Hor.: radii solis, Ov.; gelu Hor.; morbus Hor sonus (protivno gravis), gromki, tanak, Cic.; hinnitus, Verg.; stridor. Hor. V) o duševnoj oštrini, o čeljadi: oštrouman, duhovit, kadšto i dosjetljiv, inter acutos et hebetes interest, quod etc.; homo valde acutus; acuta ingenia; ad fraudem; Nep. acutae nares, tanak, fin nos, Hor.; i o apstraktima, motus animorum ad excogitandum acuti; acutius cogitatum. Odt. acutum, i, n, kao supst. ostrina, acuta belli, opasnosti ratne Hor.; resonare triste et acutum, Hor.; i posve adverbijalno, cur in amicorum vitiis tam cernis acutum? Hor. ad, praep. s aoc. kaše, da se tko ili što k čemu ili do čega miče, kreće, krv. k, ka, prema, protiv (protivno a; sr. in i apud). I. o prostoru 1) a) s oznakom mjesta, Imjemu se što miče, ponajviše uz glagole kretnje kao abire, accedere, accelerare, accurrere, ire, venire, reverti, redire, transire, proficisci, itd., kojima se pribraja i mittere, n. p. in Macedoniam ad Cn. Pompeji castra venit; diem dicunt, qua die ad ripam Rhodani omnes conveniant; advehi ad fluminis ripam; appropinquare ad Juga montium; * it clamor ad alta atria. Ovako uz ime boga ispustivši aecus. templum ili aedem, ad Dianae venire, Ter.; ventum erat ad Vestae, Hor. No i uz supstantive: nocturnus ad urbem adventus; accessus ad mbem nocturnus, do.; quid tibi ad hasce accesio est aedes? Plaut. Uz imčna gradova: k, ka; pod, pred, u okolinu ili u blizinu, ad Capuam profectus smn, post ad Tarentum; qui profectus ad Mutinam est; Caesar ad Genavam pervenit; Marius ad Zamam pervenit; ad Thalam perveniunt; inde ad Vejos exercitus ductus; tres sunt viae ad Mutinam. b) s oznakom lica, kojemu se što miče, quod minime ad eos (Belgas) mercatores saepe commeant; tantae multitudinis concursus est ad me factus; si forte Caesar ad me veniet; accelerare ad alqm oppugnandum; mittere legatos ad alqm; mittere librum ad alqm. poslati komu = posvetiti, otl. elipt. libri ad Rhodios sc. missi, Nep.; i u naslovima, u knjigama, M. Tullii Cic. ad M. Brutum orator. itd. Ovako uz riječi, kojima se skup lica naznačuje, kao senatus, populus, hostis i na/., ad senatum venient? ad populum Romanum confugient? Tako i u neprijateljskom smislu: k, prot iv, na, proficisci ad Syphacem; contendere ad hostes; observare Caesarem, si ad me ire coepisset; veniri ad se confestim existimantes ad arma conclamant; f legiones ad hostem ducere; ad regem impetum facere

acuo—ad